Na svom vrhuncu, stari Rim je uživao u raznim tehnološkim čudima za koje će, propašću Rima, trebati stoljeća da se opet stave u upotrebu. Naravno, ovdje je i utkan veliki dio priče o Zapadnoj civilizaciji. Iako neka znanja nisu preživjela ni u kakvom korisnom obliku, neka od njih ostala su trajno utjelovljena. Moćne ruševine rimskih akvadukta, na primjer, nastavile su stajati diljem bivšeg Carstva. Zajedno su nekoć činili golem sustav isporuke vode, za čiju je izgradnju i rad čovječanstvu trebalo dosta vremena da povrati funkcionalno razumijevanje, a kako biste otkrili tajne akvadukta, predlažemo da pogledate video Youtubera Garretta Ryana, koji se bavi drevnom poviješću.
“Grčki inženjeri počeli su graditi akvadukte još u šestom stoljeću prije Krista”, kaže Ryan. Ti su se sustavi razvijali tijekom helenističke ere, a njihovi rimski nasljednici koristili su napredniju tehniku te je većina rimskih gradova imala “mreže bunara i cisterni” za opskrbu pitkom vodom. Akvadukti su dobrim dijelom dolazili kao “luksuz, dizajnirani za opskrbu kupki, ukrašenih fontana i kuća elite”.
Zadatak izgradnje rimskih akvadukta bio je, u biti, zadatak izgradnje "umjetne rijeke koja teče nizbrdo od izvora do grada" - na velikim udaljenostima ne koristeći snagu osim gravitacije. Ovo precizno inženjerstvo omogućeno je upotrebom alata kao što je dioptra, kao i enormnom količinom radne snage. Rimski akvadukti ipak su građeni uglavnom pod zemljom, ali ipak, znamenitosti su vremenom postali oni građeni iznad površine.
Možda je i najzanimljiviji na svjetskoj razini, primjer Pont du Gard, koji se nalazi u blizini francuskog grada Nimesa,. Uglavnom, ono što je nekoć služilo kao infrastruktura za dobro navodnjene vile bogatih, danas predstavlja turističke atrakcije. Splitski, kojeg je izgradio car Dioklecijan, još i danas ponosno stoji, a dugačak je oko 9 kilometara i izgrađen je kako bi vodu s izvora Jadra donio caru i stanovnicima carske palače. Možemo samo uzviknuti, „o tempora, o mores!“
