Panteon je jedna od najpoznatijih rimskih znamenitosti. Star gotovo dva tisućljeća, ovaj simbol imperijalne moći i čudo arhitekture još uvijek odolijeva zubu vremena, a koja je njegova tajna objavljeno je na portalu thecollector.com
Panteon je jedan od najbolje očuvanih spomenika iz starog Rima. Izgrađen na vrhuncu Rimskog Carstva, Agripin Panteon korišten je za promicanje careve moći i legitimiteta, a zgrada i danas stoji kao trajni podsjetnik na slavu careva. Također, jedno je i od najutjecajnijih povijesnih zdanja budući kako njegov izgled mnogi arhitekti i graditelji i dan danas pokušavaju kopirati.
Spomenik caru i obitelji ili hram svih bogova?
Tradicionalno se vjerovalo da je Panteon sagrađen kao hram svim bogovima. Njegovo ime potječe od grčkih riječi pan, što znači "sve" i theos što znači "bogovi". Ipak, nekoliko znanstvenika nedavno je sugeriralo da je umjesto tradicionalnog hrama bogova, objekt izgrađen kao dinastičko svetište, povezano s carem Augustom i njegovom obitelji.
Prema Kasiju Dionu, kojeg se uzima kao izvor, izvorna posveta građevine bila je Juliju Cezaru, rodonačelniku julijevsko-klaudijevske dinastije. Cezar je ujedno bio i prvi vladar, kome je rimski senat dao božanske atribute, a August i ostali slijedili su njegove korake.
Tome možemo dodati i svete asocijacije samog mjesta, budući da je Panteon izgrađen na Campus Martiusu, mjestu za koje su Rimljani vjerovali da je mjesto apoteoze (uzdizanja u nebesa) Romula, mitskog utemeljitelja Rima.
Nadalje, Panteon je bio poravnat na osi s Augustovim mauzolejem, dovršenim samo nekoliko godina prije Panteona. Agripina građevina, dakle, sugerira savezništvo između bogova i vladara Rima, u trenutku kada se oblikovao novi carski kult.
Carstvo u malom
U rimskom razdoblju pristup Panteonu bio je usmjeravan dugim zidovima dvorišta ili predvorja ispred zgrade i nizom stepenica, sada potopljenih ispod trga. Neposredno ispred trijema nalazio se luk nazvan Slavoluk pobožnosti, vjerojatno korišten za procesije. Nakon što bi prošao slavoluk, posjetitelj bi vidio zgradu obloženu bijelim mramorom uvezenim iz cijelog carstva.
Čak i danas trijem Panteona sadrži visoke, monolitne korintske stupove izrađene od poznatog egipatskog granita. Osim svoje kvalitete, granit je imao simboličnu vrijednost, predstavljajući najjužniju granicu golemog carstva. Nadalje, korištenje egipatskog granita monopolizirao je car, što je simboliziralo njegovu golemu moć.
Simbolika ovdje ne prestaje. Stupovi su imali baze od sitnozrnatog pentelskog bijelog mramora koji je došao iz Grčke, dok je za stepenice korišten žuti numidijski mramor iz Tunisa. Carstvo u malom u potpunosti se otkriva unutar zdanja. Velik dio unutarnjeg ukrasa je restauriran, ali ostaju tragovi numidijskog žutog, frigijskog purpurnog i lukulskog crnog mramora (obojica potječu iz Male Azije).
Čudo arhitekture
Ispod egzotične raskoši krije se trijumf rimskog inženjerstva. Zidovi su izrađeni od betona obloženog opekom (opus testaceum), što je inovacija koja se široko koristila u glavnim zgradama i infrastrukturi Rima, poput akvadukta. Beton je omogućio da se prostori izrezuju iz zidova, poput udubljenja, u kojima su se nalazili kipovi bogova i careva.
No, pravi sjaj Panteona otkriva se kada se pogleda gore. Najveća kupola u rimskom svijetu na vrhu ima „rupu“ (okulus) od 9 metara, kroz koju ulazi prirodno svjetlo koje se razlijeva na zidove kupole. Strop i okulus ne služe samo kao ukras, već su i praktični jer smanjuju težinsko opterećenje kupole.
Specifični beton korišten za kupolu bio je iznimno lagan. Kombinacija vapnenca i vulkanskog pepela korištena u žbuci pomogla je u formiranju kristala koji su spriječili širenje mikroskopskih pukotina i na kraju urušavanje kupole. S promjerom od 43,3 metra, kupola Panteona još uvijek je najveća kupola na svijetu koja ne koristi armirani beton.
