Nacionalni park Sjeveroistočni Grenland, s površinom od 972 tisuće kilometara kvadratnih, najveći je nacionalni park na svijetu. Osnovan je 1974. godine sa svrhom očuvanja i istraživanja prirodnog krajolika, staništa biljaka i životinja te povijesnih i arheoloških nalazišta. Jedno je od ekološki najatraktivnijih područja Arktičkog kruga, iako je oko 80% njegove goleme površine, velike gotovo kao Španjolska i Francuska zajedno (ili kao 17 Hrvatska), trajno pod grenlandskom ledenom pločom.
Krajolik Nacionalnog čine nepregledne tundre, spektakularne planine i duboki fjordovi kojima plove sante leda. Stanovnici parka su arktička lisica, arktički zec, arktički, polarni ili bijeli vuk, polarni medvjed, leming, mošusno govedo koje je i najveći grenlandski kopneni sisavac, morž, i dublje u moru mitski morski jednorog, narval.
Unutar Nacionalnog parka nema gradova ni naselja i danas tijekom čitave godine u njemu živi vrlo malo ljudi i uglavnom ne civila. Najbliže naselje je Ittoqqortoormiit (Scoresbysund) južno od Nacionalnog parka.
U Ittoqqortoormiit se može sletjeti pa posjetitelji ovog i ne baš posjećenog Nacionalnog parka mogu obići crkvu i muzej, hraniti zaprežne pse, gledati kako se prede vuna mošusnog goveda, upoznati narodnu nošnju i narodni ples Istočnog Grenlanda. I naučiti ponešto o inuitskim kulturama koje su naseljavale ovo područje još u trećem tisućljeću prije Krista, a nalazi su savršeno očuvani zahvaljujući ledenoj klimi.
Četrdesetak stanovnika Nacionalnog parka osoblje je u meteorološkoj stanici Danmarkshavn, istraživačkim stanicama Zackenberg Research Station, Villum i Summit Station i nekoliko vojnih stanica. U vojnim i meteorološkim stanicama posada živi tijekom cijele godine, dok se istraživačke stanice uglavnom koriste u kasno proljeće, ljeto i ranu jesen.
Među četiri vojna objekta u Nacionalnom parku je i postaja Daneborg, sjedište danske specijalne vojne jedinice Sirius Dog Sled Patrol, koja se sastoji od šest zaprega s po dvije osobe i 12 pasa. Pripadnici ove elitne vojne postrojbe služe na Grenlandu po 26 mjeseci pa Daneborgu živi 12 do 14 osoba tijekom čitave godine, što ga čini najgušće naseljenim mjestom u Nacionalnom parku.
U Nacionalnom parku Sjeveroistočni Grenland, očekivano, nema infrastrukture. Nema cesta, luka ili komercijalnih zračnih luka. Nema nikakvog smještaja, hotela, pansiona, ali kampiranje nije zabranjeno. Uz spomenute objekte u parku nalaze se kratke piste za male zrakoplove, ali njima se ne mogu koristiti civili.
Kao što smo gore spomenuli, najbliža zračna luka otvorena za javnost je Nerlerit Inaat (Constable Point) kod Ittoqqortoormiita (Scoresbysund), otprilike 80 km od južne granice Nacionalnog parka. Na Grenland možete sletjeti iz Islanda ili Danske, a raspored letova ovisi o godišnjem dobu i vremenskim uvjetima.
Za posjet Nacionalnom parku potrebna je dozvola grenlandske vlade koju morate dobiti unaprijed. Ako putujete u turističkom aranžmanu s nekom od agencija koja organizira arktička krstarenja, oni će se pobrinuti za sve potrebno i nećete imati muke s planiranjem, logistikom i dozvolama.
Ekspedicijska krstarenja mogu se bukirati u srpnju i kolovozu, a većina ih kreće s Islanda i najpovoljnija koštaju oko osam tisuća eura. Takve ture obično posjećuju južne dijelove Nacionalnog parka i različita mjesta od prirodnog ili kulturnog značaja. Od sredine do kraja kolovoza, kada tundra počne izmjenjivati jesenske boje, kažu, nestvarno je lijepo, pa se sjetite toga ako odlučite otići na ekspediciju.
Ostat ćete bez daha! Indonezijski otoci koji su opasna konkurencija Baliju
