Zamislite prostrane zelene pašnjake koji se uzdižu prema bijelim vrhovima planina, izgubljenima u oblacima. Oko vas čista novozelandska priroda, svega nekoliko seoskih kućica ograđenih drvenim ogradama na kojima se proteže tisuću šarenih grudnjaka…
Tako je to kada dođete u Central Otago na jugu Novog Zelanda. Prikladni moto ove regije je „svijet različitosti“, a kontroverzna turistička atrakcija koja plijeni pozornost svijeta zove se „ograda grudnjaka“ ili Cardrona Bra Fence.
Bitka za grudnjake
Sve je počelo pred Novu godinu 1998. kada su prolaznici ostavili nekoliko grudnjaka na ogradi koja je dijelila cestu od farme.
Poput magneta, ovi grudnjaci privukli su i ostale koji su počeli donositi svoje grudnjake i u godinu dana niknule su stotine na ogradi (gazda imanja očito se nije bunio).
Jednom prilikom netko ih je uklonio, što je izazvalo samo još veću „odmazdu“ grudnjaka jer ih je do kraja 2000. godine na ogradi bilo oko 200, a početkom 2006. godine oko 800.
Ograda u selu Cardrona postala je neslužbeno „Bradrona“. Poslužila je i kao povod za humanitarne akcije skupljanja novaca oboljelima od raka dojke.
Podvojene reakcije i sretan čuvar
Dok su neki smatrali kako je to legitimna turistička atrakcija, drugi su se zgražali. Osim toga, mnogi su tvrdili kako prizor stotina grudnjaka uz cestu može omesti vozače u vožnji i kumovati prometnim nesrećama.
Svađama je na kraj stao lokalni pastir. On je s godinama postao neslužbeni stražar i čuvar grudnjaka, ponosan na ovu često fotografiranu atrakciju. Pokazao je pisma fanova i turista koji hvale ogradu punu grudnjaka i strasti su se s vremenom smirile. No, i on će jednom poći u mirovinu a grudnjaci će trebati novog zaštitara...
Razlozi i počinitelji prvog postavljanja grudnjaka na ograde su i dan danas nepoznati. No, čini se da to danas više nije ni važno.
