Kako su Englezi oduvijek bili posebni, ista stvar je i s njihovim taksijima. Naime, tamo je obavezno sjediti na - stražnjem sjedalu, a od vozača ste odvojeni staklom. Ako pak pokušate sjesti naprijed, Britanci će to smatrati nepotrebnim i nepristojnim pokušajem intimizacije. U Hrvatskoj je s druge strane, sasvim uobičajeno sjediti pokraj vozača.
Što se Francuske tiče, ukoliko je plastični natpis TAXI osvijetljen, znači da je auto slobodan i može se zaustaviti. No, ukoliko se u blizini nalazi taksi stajalište, vrlo vjerojatno vam taksist neće stati jer očekuje da odete tamo. Također, kad uđete recite obavezno „bonjour“, a običaj je i ostaviti napojnicu od 10%.
Za razliku od starog kontinenta, u Japanu manje-više ljudi koriste željeznicu, bilo podzemnu ili nadzemnu. Stoga je tamo taksi gotovo stvar prestiža i rijetko se njime vozi. Obavezna je narudžba telefonom, a japanski taksisti obavezno voze u bijelim rukavicama.
Što se tiče primjerice Egipta, točnije Kaira, nedavno su uvedeni i taksiji samo za žene. Tako se stalo pritužbama lokalnog stanovništva, a žene se sad mogu i samostalno voziti taksijem.
Na Kubi će taksisti sami dolaziti do vas vide li vas na ulici, kao i u većini zemalja trećeg svijeta, a mi vam samo možemo savjetovati da dok uživate u vinjetama novih destinacija - ipak budete malo na oprezu.
