Ako ste posjetili Istanbul i niste probali kokoreč (kokoreç), onda imate dobar razlog da se vratite i ispravite tu pogrešku. Može se reći da je ta ulična hrana narodni lijek protiv mamurluka jer malo toga može zaliječiti posljedice uzbudljive noći kao dobro začinjen sendvič od ovčjih ili janjećih crijeva s roštilja.

Možda vam ovakav opis ne ulijeva povjerenje, ali najbolje je kušati pa tek onda suditi, naravno ako volite meso. U slučaju da ga izbjegavate, neće vam se svidjeti. Kokoreč potječe iz vremena kada se ništa nije bacalo, a običaj namatanja crijeva na ražanj zadržao se do danas. Ponegdje se poslužuje i varijanta koja je popularnija u Grčkoj, s iznutricama koje se potom omataju crijevima.

Nakon pečenja meso se sitno nasjecka i posipa začinima kao što su origano i ljute papričice te poslužuje u pecivu, ponekad uz dodatak sjeckanog povrća poput rajčica i paprika. Tko poželi, za osvježavajuću notu može tražiti i polovicu limuna kako bi poprskao sendvič. Kolica s roštiljima na kojima se peče kokoreč u Istanbulu većinom se pojavljuju na ulici kad padne mrak, ali po sendviču s iznutricama poznate su i različite roštiljarnice u gradu, u koje se najčešće ide nakon ludog izlaska.