Galerija
Aviokompanije diljem svijeta razlikuju se po sposobnostima organizacije – i dok su neke poprilično aljkave prema svojim putnicima i njihovim predmetima, druge se pak ponose time da nisu godinama zagubile niti jednu torbicu.
Primjerice, u SAD-u podaci Ureda za prometnu statistiku pokazuju da se samo na domaćim letovima svake godine zametne oko 3 milijuna komada prtljage. S obzirom na stotine milijuna torbi koje moraju proći kroz ruke zaposlenika, gubitak se čini neizbježnim. Ipak, jedna prometna zračna luka u Japanu tvrdi da u tri desetljeća rada nikada nije izgubila niti jedan kuferčić.
Precizni Japanci
Međunarodna zračna luka Kansai, nedaleko od Osake, otvorena je 1994. godine kako bi se rasteretila prenapučena Zračna luka Osaka, i od tada prima milijune putnika svake godine. Osoblje zračne luke Kansai ponosi se svojom učinkovitošću u rukovanju putničkom prtljagom i brojnim priznanjima koja su za to primili. Kao sedma najprometnija zračna luka u Japanu, Kansai godišnje primi između 20 i 30 milijuna putnika, tako da je njezin rekord doista nevjerojatan.
Tajna se krije u izuzetno dobro organiziranom sustavu koji uključuje raspoređivanje putničke prtljage na način koji sprječava oštećenja, ali i olakšava višestruko prebrojavanje. Zaposlenici neprestano provjeravaju odgovara li broj torbi na dolasku broju prijavljenih na polasku. Ako nešto nedostaje, odmah započinju potragu – bilo u teretnom prostoru zrakoplova ili u prostoriji za sigurnosnu provjeru.
Cilj nije samo spriječiti gubitak prtljage, već i dostaviti sve torbe na traku za preuzimanje u roku od 15 minuta nakon slijetanja zrakoplova. Osoblje se ponosi time što čini putnike zadovoljnima i motiviranima da se ponovno vrate, pružajući vrhunsku uslugu.
Luka koja tone
Nažalost, Kansai možda neće još dugo održati svoj nevjerojatan rekord – jednostavno zato što je za nekoliko desetljeća možda više neće biti. Budući da je izgrađena na dva umjetna otoka u zaljevu Osaka, zračna luka tone otkako je otvorena. Inženjeri, naime, nisu računali na ubrzani tempo propadanja. Bez obzira na morski zid koji štiti od poplava, do 2056. mogla bi postati neupotrebljiva.
Robert Dacešin u Dubrovniku: "Posjetio sam najskuplji grad bivše Jugoslavije"
