Kod grada Almerea u Nizozemskoj, u blizini Amsterdama, živi Zelena katedrala (De Groene Kathedraal), umjetničko djelo koje potpisuje nizozemski autor Marinus Boezem.
Stvarno živi. Ona je land art projekt koji, uz nešto betona, čini 178 strateški zasađenih stabala lombardijske topole: posađena su točno tako da oponašaju tlocrt katedrale Notre Dame.
Neobična "građevina" dugačka je 150 metara, široka 75, a uzdiže se u visinu dobrih 30 metara što je prilično impresivan prizor za jedan golišav polder.
Umjetnik Marinus Boezem razvio je ideju o Zelenoj katedrali 1978., a na poziv inženjera Rijksdienst Ijsselmeerpolders ,1987. godine zasadio je topole prema tlocrtu crkve Notre-Dame u Reimsu.
Kao veliki ljubitelj gotičke arhitekture, stila inspiriranog prirodom čije su strukture i ukrasi nadahnuti granama, deblima i lišćem, Boezem je svoju katedralu napravio od – stabala.
Betonske staze između drveća imitiraju križne svodove u običnim katedralama i igraju se pojmovima ispod i iznad, tako da se čini da se nepostojeći krov zrcali na tlu, dok školjke pobacane oko stabala podsjećaju da je ovdje – ne tako davno - bilo more.
Zapravo, postoji i druga katedrala, zapravo "kontrakatedrala" ili negativ katedrale, koja je napravljena nekoliko godina nakon Zelene katedrale. U blizini, u mladoj bukovoj šumi napravljena je čistina jednakih dimenzija i u obliku katedrale.
Naime, topole od kojih je građena Zelena katedrala žive tek tridesetak godina, tako da i katedrala ima vrlo ograničen rok trajanja. Ovako, topole će proći, ali će mlada bukova šuma oko čistine narasti i katedrala će ostati na jedan novi način. Ciklusi života i umiranja katedrale tako su sasvim usklađeni s istim ciklusima u prirodi.
Zelena katedrala postala je popularno mjesto za vjenčanja, sprovode, ali i izlete. I to biciklom ili – ipak je u Nizozemskoj - kanuom.
