Nacionalno čileansko drvo sredinom 19. stoljeća bilo je u britanskoj „modi“ uređivanja vrtova zbog specifičnog oblika koji je zaintrigirao i uvaženog odvjetnika Charlesa Austina.
Jednom prilikom, Austin je zamišljano promatrao krošnju i zaključio kako bi neobična mreža grana zbunila i majmuna na putu do vrha. Prema legendi, upravo je taj trenutak presudio imenu bora sa specifičnim, gustim granama i lišćem koje podsjeća na koru ananasa.
Dok je mlado ima karakterističan oblik piramide zbog grana koje su praktički u razini tla, ali s godinama se izdužuje. Nakon toga gubi donje grane i poprima oblik kišobrana ili kupole.
Može narasti na visinu od oko 50 metara, proširiti se do promjera debla oko 2,5 metra i doživjeti više od tisuću godina. Neki primjerci su stari čak oko dvije tisuće godina i ubrajaju se među najdugovječnije vrste. Čileanski bor zaštićen je prije 40 godina kako bi se zaustavila ilegalna sječa zbog privlačnih, visokih i ravnih debla pravilnog oblika.
Sjemenke su jestive, a bile su česte na jelovnicima Pehuenchea, domorodačkog plemena Araukanaca kojima drvo duguje svoj latinski naziv.
