Oko 320 kilometara zapadno od grada Méxica, 20. veljače 1943. jedan je zemljoradnik u saveznoj državi Michoacán ugledao plin i prašinu kako sukljaju iz pukotine koja se otvorila u njegovom kukuruzištu.

Tijekom noći izbila je erupcija, a do jutra je stožac visine 9 metara rigao pepeo i kamenje. Do kraja godine narastao je na 300 metara i zatrpao obližnja sela Paricutin i San Juan Parangaricutiro od kojeg je udaljen 10 kilometara.

Kako je zemlja zadrhtala u trenutku erupcije oglasila su se i zvona, a lava koja je neumorno tekla prekrila je gotovo cijelo selo. U San Juanu Parangaricutirou spasila se jedino gradska crkva. Srećom, stanovnici su imali dovoljno vremena za evakuaciju pa nije bilo žrtava. Kad su došli sebi, građani su u blizini sagradili novu crkvu Nuevo San Juan Paragaricutir. Današnji ostaci sela privlače avanturiste, ali i geologe koje zanima neobična erupcija.

Paricutin je jedan od najmlađih vulkana na Zemlji; živio je tek devet godina i zatim se ugasio. Paricutin je bio prvi vulkan kojeg su znanstvenici mogli proučavati od samog "rođenja", a to što je živio tek devet godina tjeralo ih je na razmišljanje. U usporedbi s vulkanima koji mogu ostati aktivni milijunima godina, Paricutin je obična beba, visoka 2774 metra.

Aktivni vulkani su najdramatičnije čudo prirode. Nastaju kad se stijena rastali duboko u Zemljinoj kori, ili čak i dublje, u njezinu plaštu, a zatim izbijaju prema površini. Oblik vulkana ovisi o lavi koju izbacuje. Rijetka lava koja glatko curi širi se u ploče i tako nastaje široki plosnati humak, odnosno štitasti vulkan. Gusta i ljepljiva lava stvara više stošce, poput vulkana Fuji.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju