Galerija 0 0 0 0 Neretvanska lađa, tradicionalno plovilo s Neretve, jedno je od najupečatljivijih obilježja ove najjužnije hrvatske doline. Riječ je o tradicionalnom drvenom riječnom čamcu plitkoga gaza, dugom oko 8 metara i širokom 2 do 3 metra, nosivosti do 3,5 tone. Otvorena konstrukcija s podignutim pramcem i krmom omogućavala je prijevoz ljudi i raznih tereta kroz plitke vode, rukavce i kanale Neretve, a koristili su je i poznati neretvanski gusari u srednjem vijeku.

U trendu Idila! Bijele vode: Hotel usred nacionalnog parka u koji Hrvati dolaze radi fer cijena, hrane i predivne prirode Novo doba Japanci su napravili perilicu za pranje ljudi, a evo kako funkcionira Tjedni jelovnik Bez kompliciranja i suvišnih sastojaka: 7 cjenovno prihvatljivih i finih jela za svaki dan ovoga tjedna

Lađa je nastala prilagodbom manje trupe ili trupice – koja je bilo osnova za razvoj novog, robusnijeg prijevoznog sredstva. Produženjem dna i dizanjem bokova dodatnim daskama, stvorena je lađa sposobna za prijevoz teških tereta i zahtjevnije plovidbe. Početkom 20. stoljeća na Neretvi je bilo oko 400 lađa. Sve do 1970-ih godina, one su bile glavno teretno prijevozno sredstvo u dolini.

Lađa se sastoji od 33 drvena rebra (lukoća), kobilice (kolombe), karina, centa (unutarnji rub), stolca (središnji nosač jambora tj. jarbola), parića (veslo za upravljanje). Stolac je središnji element, pričvršćen za lukoće, s rupom za jambor visine 4 do 5 metara. Na jambor se može postaviti i zastava ili jedro koje se podiže pomoću konopa.

Dimenzije lađe variraju, u dnu su duge 3,4 do 4,1 metar, u vrhu oko 8 metara, širine 2 do 3 metra i visine bokova 0,8 do 1,5 metar. Bez tereta, gaz lađe je oko 0,25 metara. Nosivost joj je oko 30 kvintala (1 kvintal = 100 kg).

Lađe su imale široku primjenu. Koristile su se za prijevoz poljoprivrednih proizvoda, životinja, građevinskog materijala, drva, ljudi, pa čak i za svatove i sprovode. U posebnim prilikama, primjerice pri branju grožđa, u njima se grožđe i gazilo, a služile su i za lov na jegulje. Tereti su se prevozili i izvan doline, do Pelješca, Hvara i Makarske – ali samo za bonace. Lađe su mogle prevoziti 30 do 35 osoba, a vijek trajanja lađe mogao je doseći i čitavo stoljeće.

Izvorni način upravljanja bio je parićanje – veslanje posebnim veslom koje je služilo i za upravljanje jer lađe nemaju kormilo. Lađa obično ima četiri do pet pari vesala ili – parića. Veslači sjede leđima okrenuti prema pramcu, ali kada je lađa prazna, jedan od veslača može sjediti i okrenut u smjeru kretanja.

Jedan od tradicionalnih načina kretanja bio je i lancanje – vuča lađe uzvodno pomoću konopa ili lancane. Taj posao najčešće su obavljale žene, tzv. lancarice, koje su hodale obalom i vukle lađu, dok je njome iznutra obično upravljao muškarac. Konop je bio dug 30 do 50 metara, a vezao se za vrh jambora.

Najrjeđi oblik plovidbe bio je idrenje – jedrenje pomoću idra (jedra) postavljenog na jambor.

Godine 1998. pokrenut je Maraton lađa, utrka od Metkovića do Ploča u dužini od 22,5 kilometra, s ciljem očuvanja tradicije i kulture Neretve. Na maratonu godišnje sudjeluje prosječno 35 posada, svaka s po 18 članova – deset veslača, bubnjar i kormilar (parićar). Kada je maraton pokrenut, na Neretvi je bilo manje od 10 lađa, ali ova ju je manifestacija otrgla zaboravu.

Danas lađa živi novi – turistički život, a neretvansku i hrvatsku tradiciju predstavljala je kao "ambasador na vesla" i puno dalje od svoje Neretve– u Pragu, Veneciji, Londonu, Doveru i La Mancheu, a u svibnju 2025. prvi put je zaplovila i u New Yorku.

"Čekao sam je 30 godina": Fenomen agave koja svojim labuđim pjevom počasti samo najstrpljivije +2