Putovanja otvaraju horizonte, čine čovjeka boljim, otvorenijim, strpljivijim… Barem se tako kaže. No, kada pogledamo oko sebe i vidimo načine na koji se neki putnici ponašaju, sve ovo pada u vodu. A avioni su dobar način da saznate nešto o ljudima, jer nema izlaza. Ovo je nekoliko stvari koje putnici zamjeraju ljudima u avionu.
Izuvaju cipele i skidaju čarape. Vjerovali ili ne, to se doista događa. Kakve li radosti za suputnike, naročito ako je osoba koja se izula prethodno provela cijeli dan u cipelama.
Glasno razgovaraju. Ponekad nema tih slušalica ili čepića za uši koje će vas spasiti od osoba koje su odlučile da cijeli avion treba znati gdje su jučer bili, što su radili, zašto ih živcira svekrva i koji urnebesni Youtube video morate pogledati.
Plješću kada avion sleti. OK, ovo doista nije grijeh niti kršenje bontona, no mišljenja oko ove prakse su vrlo podijeljena i strastvena. Premda, nakon dvije godine pandemije i ne-putovanja, mnogi priznaju: „Na idućem putovanju definitivno plješćem kada sletimo!“
Pretjeruju s alkoholom. To su oni koji ne mogu odoljeti čašici viška u avionu. Razumijemo, vrijeme je odmora, pogled kroz prozor je lijep, čovjek se poželi počastiti. No, kada netko nema mjeru, to za sobom povlači i opasnost od neželjenih razgovora, pretjerane komocije i fizičkog ulaženja u vaš prostor, a ovisno o duljini leta, može i prilično loše bazditi.
Ustaju čim avion sleti. Tek što su kotači dotakli tlo i avion se počeo zaustavljati, evo ti njih barem deset koji će ustati i stajati još pola sata dok se vrata aviona ne otvore. Na kraju ćemo svi izaći u isto vrijeme i ući u bus koji vozi do aerodroma, pa se mnogi pitaju u čemu je poanta.
Oni koji ne uzmu spojena sjedala. Prijatelj im je negdje naprijed, pa se cijelo vrijeme ustaju i šeću po avionu, ili još gore: prijatelj im je na sjedalu iza, pa ste osuđeni na let s osobom koja cijelo vrijeme priča kraj vašeg uha okrenuta i malo naslonjena na vas.
