Galerija
Medvednicu, po čijim se južnim padinama uspinje grad, a na sjevernim miruju ljupka zagorska sela, sasvim lako dostupnu i pripitomljenu cestama, putovima i toplim skloništima, često podcjenjujemo zaboravljajući njezino bogatstvo.
Ona čuva sjećanja na lude trenutke Zemljine prošlosti, kada se tlo razdvajalo i treslo, kada su mora dolazila i odlazila, a njezin se krški karakter tek oblikovao. A kada je odlučila da neće biti otok nego gora i okitila se redovima hrasta, bukve i tise, njihova je sjena postala skrovište zvijerima i životinjama koje bi odvratile većinu današnjih izletnika.
Iako više nema medvjeda, vukova ili risova, na njoj sasvim ugodno još žive (osim na obroncima koje su osvojili bageri) divlje svinje, srne, lisice, kune, zečevi, brojne ptice i čak 24 vrste čudesnog malog noćnog letača, šišmiša. Od davnina njezine se šume svojim plodovima darivale i hranile sve one koji su živjeli na njezinom rubu, drvom, bobicama, kestenima, gljivama, ljekovitim biljem…
Tajni život Medvednice
Znali su "stari" sve tajne šume, ono što bi im otkrila pamtili bi i prenosili dalje, sa strahopoštovanjem i najvećom pažnjom. Imala je šuma svoje čuvare i glasnike davno prije nego se netko sjetio "ustanoviti" park prirode i napraviti ljudske zakone. U davnim su se vremenima oni lakše dogovarali s ljudima, ili smo ih samo bolje čuli jer je čitav svijet bio tiši.
Medvednica je, čitavom svojom duljinom od Podsuseda do Laza Bistričkoga, ispresijecana pričama i legendama, njezinim su stazama prolazili mnogi velikani i sablasti iz legendi i priča, iz ovog i iz drugih svjetova, od coprnjica i Crne Kraljice za koju se ni predaja ne može odlučiti kakva je bila do misterioznih "potpaljivača" krijesova za koje se nikada nije saznalo tko su.
Ima tu i priča o zmajevima i čudovištima, ali i o rasplesanim vilama koje biste vjerojatno radije sreli – ali samo ako igrate po njihovim pravilima (ne morate znati sva, ali barem im nemojte upadati u dom noću i ni u kojem slučaju ne pomišljajte na branje proljetnica ili ikakvog zvonolikog cvijeća, na to su toliko osjetljive da su čak uredile da je to - kažnjivo).
Sramežljivi šumar
Među šumskim cvijećem postaje vrlo živo kada čovjek ne gleda, a čudesna se šumska bića mogu ponekad, ako ih ulovite dok drijemaju ili su zaokupljena nečim drugim, sresti i u lišću, grmlju i zapetljanom granju. Takve zaklone bira i maleni šumski čovjek Mucko ili Žirek, čuvar medvedničkih šuma.
Mucko ili Žirek, iako se često uzima zdravo za gotovo da živi samo na Medvednici, može se susresti i sjevernije, oko Krapine i na obroncima Strahinjčice. O njemu se zna vrlo malo, a rijetko ga se i viđa jer, kad popije sok od cvjetova ljutog žednjaka, može u trenu postati nevidljiv. Zato ako vam se uz ovu zvjezdastu biljku učini da vidite komešanje, to se vjerojatno Mucko (Žirek) priprema za svoju ophodnju.
Mucko ili Žirek strastveni je obožavatelj i zaštitnik šume i čuvar prirode, a vjerojatno je i najmanji takav na svijetu. Mucko je naime vrlo maleno biće, neki bi rekli patuljak, a neki čak tvrde da je križanac neandertalca i – satira. O tome naravno ne postoje nikakvi dokazi, osim ispovijesti mnogih ljudi izgubljenih u šumi koji tvrde da su slijedili malenog čovječuljka i tako skrenuli sa staze.
Ipak, uvriježeno je mišljenje da Mucko ili Žirek nije zločesto nego plaho biće, koje se prije svega brine za dobrobit medvedničke šume i svih njezinih svjetova, biljnog, životinjskog i vilinskog.
Trikovi za preživljavanje: Kako su izgledali prvi vodiči za putovanja?
