Galerija
Samo mjesto Apolonova hrama u Delfima nije izabrano slučajno. Mitologija nas uči da je Zeus pustio dva orla, jednog s istoka a drugog sa zapada, a oni su se susreli upravo ovdje i tako nedvosmisleno odredili "omphalos", središte ili "pupak svijeta". Svetište je isprva bilo posvećeno božici Geji, Zemlji, a njen sin, zmaj Piton, čuvao je unutrašnjost.
Onda je dojahao Apolon na delfinu, ubio Pitona i na tom svetom mjestu izgradio svoj hram. Svetište u čast Apolonu, odnosno – delfinu, preimenovano u Delfe, ali glavna proročica nastavila je nositi ime koje je dobila prema starom "kućepazitelju", Pitonu.
Pitijina su proročanstva oblikovala značajan dio grčke mitologije i povijesti, a njezine dvosmislene poruke danas recitira svaki gimnazijalac. Što zbog te dvosmislenosti, što zbog nekoliko velikih proročanstava koja su se obistinila, Delfi su smatrani najuglednijim proročištem u antičkome svijetu. U Apolonov hram, čiji su ostaci od 1980. na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine, po savjet su dolazili kraljevi, vojskovođe, filozofi, pa čak i rimski carevi poput Nerona, Hadrijana i Dioklecijana.
Nekako kao da su nam u školi zaboravili to dovoljno jasno naglasiti, Pitija je zapravo titula, a ne osobno ime (a velikim početnim slovom pišemo ga vjerojatno zato što je u mitologiji postojala samo jedna). Proročište u Delfima prvi se put spominje u 8. stoljeću pr. Kr., a najveći utjecaj imalo je od 7. do 4. stoljeća pr. Kr. Posljednja Pitija djelovala je do 392. ili 393. g. po Kr. kada car Teodozije I. zatvara poganska proročišta.
Pitija je uvijek bila samo jedna, ali kako bi koja umrla, zamijenila bi je nova, naravno nakon rigoroznih provjera. Uvijek je to bila starija žena, živjela bi u podzemnom dijelu hrama, a proricala sjedeći na tronošcu iznad pukotine u zemlji iz kojih su izlazile opojne pare. Pitije su od njih padale u trans i tada komunicirale s Apolonom, a njihove bi vizije tumačili svećenici.
Plutarh je opisao dvije vrste Pitijinih ekstaza: umjereni polusvjesni trans i delirij s divljim pokretima nakon kojeg bi Pitija ubrzo umrla. Opisao je i slatkasti miris para koje je Pitija udisala, a suvremena su istraživanja na mjestu gdje je nekada stajao Pitijin tronožac dokazala "curenje" etilena, pa se pretpostavlja da su dvije faze transa zapravo stupnjevi otrovanja tim plinom. Etilen, naime, u manjim količinama izaziva euforiju, a u većim – halucinacije i trans.
Najveća obistinjena Pitijina proročanstva bila su Sokratova slava, neuspjeh perzijske invazije na Grčku i Aleksandrovo osvajanje sveg poznatog svijeta. Prije Termopilske bitke (480 pr. Kr.) Pitija je Atenjanima prorekla da će ih spasiti samo drveni zidovi – pa su ovi izgradili brodove i dobili bitku na moru.
Poznat je i lukavi odgovor koji je Pitija dala lidijskom kralju Krezu kada ju je upitao hoće li pobijediti u ratu protiv Perzije. On je glasio: "Ako prijeđeš rijeku, past će veliko carstvo." Ispalo je da je to carstvo - njegovo vlastito.
Najpoznatiji je vjerojatno odgovor koji je Pitija davala vojnicima na piranje hoće li se vratiti iz rata. Glasio je "Ibis, redibis nunquam peribis in bello" – "Ići ćeš, vratiti se nećeš poginuti u ratu“, pa je značenje ovisilo o mjestu zareza, zbog čega je odgovor zapravo glasio "Ili da ili ne", a Pitija je u svakom slučaju bila i zauvijek ostala - u pravu. Svaka od njih.
Hrvatska Malta: Otok zmija, skrivenih uvala i ukradenoga blaga
