Jedan od oblika turizma koji je itekako uzeo zalet prije nego što je pandemija zatvorila granice je duhovni, ili preciznije rečeno, psihodelični turizam.
Povlačenja u prirodu koje uključuje uzimanje šarolikih supstanci kako bi se izliječilo od psihičkih i fizičkih bolesti, proširila svijest, povezalo s precima ili oslobodilo od ega postala su sve traženija, a od same destinacije važnije je unutarnje putovanje. Ljetovališta u kojima se ritualno uzima ayahuasca, snažan halucinogeni napitak amazonskih plemena sve su popularnija mjesta za odmor od realnosti. Na Jamajci se pak među turističkim brošurama nalaze i ponude za povlačenje uz 5-MEO-DMT ili „božju molekulu“ koja se dobiva iz tijela rijetke vrste žabe krastače, Bufo Alvarius. Reklamira se kao najjači enteogen (supstanca koja izaziva božansko ili mistično prosvijetljenje), a uzima se uz pripremu i nadzor pripremljenih vodiča. U šarolikoj ponudi diljem svijeta su i nešto blaže čarobne gljive tako da svatko može pronaći nešto za sebe ako to poželi.
U videima koji neumorno niču na Youtubeu sve više ljudi progovara o svojim iskustvima; i dok su se neki oslobodili ega na putovanju u središte sebe i spoznali autentičnost ili čudesno izliječili, drugi se pak nikada i nisu do kraja vratili jer ih kao uspomene na jedinstveno iskustvo vežu paranoje, anksioznosti i ozbiljniji psihički problemi.
Moderni psihodelični turizam s pravom se može nazvati "problematičnim". Iako su zapadnjaci stoljećima odlazili plemenskim zajednicama u potrazi za širenjem svijesti, to se činilo s više poštovanja, znanja i strpljenja. Danas nije neuobičajeno da bogati dvadesetogodišnjaci smatraju kako ih iskustvo s ayahuascom čini kompetentnima da se nazovu šamanima i odluče svoje iskustvo prenijeti svima koje to zanima, bez potrebnog znanja. Onima koji se odluče na psihodelični turizam savjetuje se prethodno dobro istražiti plan i program na koji se prijavljuju, kao i ljude koji stoje iza aranžmana.
