Utakmica je završila i igrači su polako napuštali teren. Znojni i prljavi, jedni su se držali za krvavu glavu, drugi su imali natečeno zatvoreno oko ili slomljen nos, treći su već bili u zavojima koje je sad valjalo promijeniti.
Publika pobjedničkog tima nazdravljala je prosipajući vino, dok su ostali razočarano pljuvali u pod i odlazili kućama.
„Ovo je premaleno da bi se zvalo ratom, a previše okrutno da bi se zvalo igrom“, prokomentirao je kralj Henry III koji je to promatrao. Cijela utakmica više je nalikovala gladijatorskim borbama nego nogometu. Što je previše, previše je – čak i za srednji vijek.
No, ne i za Talijane koji su do danas zadržali tradiciju nasilničkog nogometa u kojoj se igrači nemilice tuku i razbijaju da bi došli do lopte.
Geni gladijatorski
Calcio Fiorentino (tj. firentinski nogomet) zovu još i calcio storico – povijesni nogomet. Razlog je i više nego opravdan: riječ je o jednom od najstarijih oblika nogometa koji se rodio u talijanskom srednjem vijeku.
Vjeruje se kako je potekao iz starorimskog sporta s loptom zvanim „L'Arpastum“. Tadašnji legionari razvili su nasilnu igru u kojoj igrači završavaju na podu ili čak slomljenih udova. Bio je to način da muškarci ostanu u formi i za miroljubivih vremena.
A upravo to je i ono što ih veže. Naime, calcio storico je za mnoge šokantna verzija nogometa jer uključuje nasilje. Mnogo nasilja. Kada pukne top i lopta poleti prema sredini terena, počinju tučnjave, udarci, podmetanja, hrvanja...
Čini se kao da lopta postaje sporedna stvar, no zapravo je riječ o borbi za loptu gotovo svim sredstvima. Cilj je zabiti gol i pritom je važno biti precizan jer svako napucavanje lopte preko mreže znači da protivnički tim dobiva pola boda tj. gola. Da bi to spriječili, zadužena su čak četvorica golmana po golu.
Igra traje 50 minuta (neki bi rekli: 50 minuta previše) i odvija se na pijesku između dva protivnička tima. Svaki tim ima 27 igrača i ne postoje zamjene u slučaju ozljede ili izbacivanja. Suci se uglavnom bave smirivanjem igrača koji upadnu u tuču.
Dozvoljeno je laktarenje, udaranje, pa čak i gušenje. Nasilna igra završavala je ponekad teškim ozljedama, pa čak i smrću. Zbog brojnih fatalnih ozljeda, zabranjena su dva poteza: udarci u glavu i tzv. udarac kukavice. Riječ je o udarcu koji se zadaje „mućki, s leđa“ i često kada je protivnik koncentriran na nešto drugo pa se nema priliku pripremiti i obraniti.
Calcio storico definitivno nije za svakoga. Ne bismo u njemu mogli zamisliti Messija ili Ronalda, ali možda bismo se kladili na Zlatana Ibrahimovića…
Povratak na ulice
Kome je uopće palo na pamet započeti brutalnu tradiciju? Onima koji su imali viška vremena, a to su bili bogati aristokrati poput članova slavne obitelji Medici. Ne samo to, ovaj nogomet igrali su i pape. Da, papa Klement VII, Leo IX i Urban VIII igrali su nasilne utakmice po Vatikanu.
Nasilan sport bio je u duhu brutalnog srednjeg vijeka, no kada je započeo period profinjene renesanse - pao je u zaborav. Danas je to sport kojem naginju uglavnom muškarci iz radničkih četvrti Firence, a pogodite tko ga je opet oživio i kada…
Calcio storico vraća se na povijesnu pozornicu s usponom fašističke Italije na čelu s Benitom Mussolinijem, i od tada mu nije pala popularnost. Štoviše, kada su utakmice prošle godine otkazane zbog pandemije koronavirusa, Talijani su gunđali da se osjećaju „kao da im je netko ukrao Božić“.
Danas se ove igre ponovno održavaju i već traju pripreme za utakmicu koja će se održati u lipnju 2022. godine. Spektakl se odvija na istom mjestu gdje je jednom davno calcio storico rođen: na firentinskom trgu Piazza Santa Croce. Natječu se isti klubovi koji prezentiraju određene kvartove, a možete ih prepoznati po bojama – bijeli, plavi, crveni i zeleni.
Iako se čine nasilne i krvave, utakmice se odvijaju u veselom i šarenom tonu. Cijeli grad okuplja se pod bakljama i konfetima, ulicama se ore pjesma i bubnjevi svirača, a sudionici festivala nose tradicionalnu renesansnu odjeću. Natjecati se u calcio storicu za igrače je pitanje časti i ponosa jer predstavljaju svoj grad i kvart, ali i strastvenu krv koja ih je proslavila u svijetu.
