Umjetni plutajući otoci, ili vrtovi, chinampas u južnom Meksiku na jezeru Xochimilco fascinantna su ostavština Asteka koji su ih gradili kako bi se prehranili. Ti poljoprivredni sustavi izgrađeni od trske nastali su oko 1250. godine iz potrebe za većom količinom hrane. Plutajući vrtovi bili su otporni na sušu i nisu privlačili štetočine, a urodili su kukuruzom, grahom, bundevom i drugim kulturama. Chinampas su se gradili i na jezerima Chalco i Texcoco, a okruživali su gradove kao što su su otočni grad Xaltocen i astečki glavni grad Tenochtitlan.
Plodni otoci propali su s dolaskom kolonizatora. Španjolci su bili fascinirani plutajućim vrtovima, ali nastavak tradicije nije ih zanimao jer su tražili puno fizičkog rada. Budući da su Španjolci iscrpili puno prirodnih resursa, uključujući vodene, lokalnim je ljudima bilo teško nastaviti održavati plutajuće vrtove, te su oni na isušenim rijekama i jezerima s vremenom propali.
Zanimljivosti
Pleme Mbuti: Neobičan život najnižih, a najsnažnijih žena na svijetu
No u moderno doba ovaj način uzgoja doživljava preporod, broj vrtova raste i sve je veća potražnja za hranom koja je uzgojena upravo na zelenim umjetnim otocima. Kako tvrde stručnjaci, chinampas ima ogroman potencijal jer može pomoći poljoprivrednicima da se prilagode klimatskim promjenama, očuvaju poljoprivrednu bioraznolikost, pa čak i smanje siromaštvo. Zbog toga su ovi plutajući vrtovi i odabrani kao globalno važan sustav poljoprivredne baštine. Povijest chinampasa primjer je kako se dobre ideje ponekad mogu smetnuti s uma ili zaboraviti. Ipak, nikad nije kasno da se podsjetimo. Moderni plutajući vrtovi otvoreni su za turiste, pa ako vas put odvede u Meksiko, možete ih i posjetiti.
