Povijest može biti brutalna. Stoljećima su ljudi bili opčinjeni spektaklom nasilja, često u borbi za moć. Iako postoje brojni ratovi, smrti i tehnike mučenja koje danas morbidno fasciniraju ljude, u nastavku su neki mračni trenuci za koje možda niste čuli...
Plesna kuga
Plesna kuga iz 1518. bila je jedan od najbizarnijih događaja masovnih žrtava zabilježenih u srednjovjekovnoj povijesti. U srpnju 1518. žena čiji je identitet sporan počela je tiho plesati na ulicama i nije prestala sve dok se tjedan dana kasnije nije srušila od iscrpljenosti. Do tada su joj se pridružili deseci drugih, plešući bez prestanka bez zaustavljanja zbog hrane, vode ili odmora. “Kuga” je trajala do rujna te godine, a smatra se da su bile pogođene stotine ljudi, a mnogi su plesali do smrti.
Ova je kuga najpoznatiji (i smrtonosni) primjer fenomena koji se naziva "manija plesa", što je bila dobro dokumentirana pojava u srednjovjekovnoj Europi. Ljudi bi plesali na nestalan i opasan način, "zarazivši" promatrače koji bi im se danima pridružili. Suvremeni povjesničari ne mogu točno identificirati razlog ove epidemije, ali uobičajena je teorija da su bile rezultat "masovne histerije". Siromaštvo, praznovjerje i turbulentno društveno-političko okruženje mogli su uzrokovati masovne psihogene simptome koji su se ponekad manifestirali u plesu.
Mrtvački proces (sinoda kadaver)
Formoz je bio papa, od 891. do svoje smrti 896. godine. Bio je papa u vrijeme političke nesigurnosti, kada je Italija prošla kroz gotovo 24 pape u 93 godine. Budući da su različite frakcije crkve bile u sukobu, Formoz je postao papa nakon što ga je papa Ivan VIII. prethodno osudio za izdaju, a potom ga je papa Marin I. pomilovao. Njegovo papinstvo bilo je kontroverzno, a mnogi u Crkvi nisu priznavali njegov legitimitet.
Manje od godinu dana nakon njegove smrti, papa Stjepan VI., koji je bio pristaša pape Ivana VIII., odlučio je ekshumirati Formozovo tijelo i ponovno mu suditi za zločine za koje je prvotno osuđen. Njegovo je tijelo iskopano, obučeno u papinsko ruho i suđeno mu je za krivokletstvo. Budući da se Formoz nije mogao razumno braniti, Stjepan VI. je imenovao đakona da govori u njegovo ime. Njegova obrana nije bila uspješna, a Formoz je proglašen krivim, te je pokopan bez papinske odjeće.
Suicid Katona mlađeg
Katon Mlađi bio je utjecajna politička figura u starom Rimu. Bio je poznat kao stoički filozof, branitelj Rimske republike i žestoki protivnik diktature Julija Cezara. Povjesničari tvrde da je njegov beskompromisan stav prema stajalištima Cezara i njegovih pristaša doveo do građanskog rata.
Katon Mlađi bio je zadužen za obranu grada Utike. Dok se pripremao za Cezarov mogući napad, dobio je vijest o porazu svog saveznika, Metela Scipiona, u bitci kod Tapsa. Shvativši da je njegov poraz neizbježan, Katon je odlučio počiniti suicid, što mnogi smatraju činom koji je simbolički označio kraj republike.
Katon je zabio oštricu u trbuh i stoički čekao smrt. Međutim, pomoć je brzo došla i liječnik je uspio zašiti rane. Kada je Katon došao svijesti i vidio da mu liječnik nastoji spasiti život, navodno je golim rukama otvorio rane te izvaditi svoja crijeva kako mu ovog puta ne bi bilo spasa. Tvrdoglav, uporan i nepokolebljiv u svoem naum, kao što je i cijeli svoj život bio u idejama u koje je vjerovao.
Opsada Masade
Prvi židovsko-rimski rat bio je jedan od tri velike pobune Židova protiv Rimskog Carstva. U jednom od najznačajnijih čina pobune, Židovi su se borili protiv Rimljana i protjerali ih iz Jeruzalema. To je izazvalo žestoku reakciju cara Nerona, koji je poslao svog generala Vespazijana da ponovno zauzme Jeruzalem.
Vespazijan i njegov sin Tit uspješno su ponovno zauzeli Jeruzalem i nastavili s gušenjem pobune. Poslali su rimsku vojsku, pod zapovjedništvom Liciusa Silve u tvrđavu Masada, posljednje mjesto gdje je postojao značajan židovski otpor. Nakon kratke opsade tvrđave, Licius je probio zidine i po ulasku pronašao skupinu od gotovo tisuću mrtvih Židova. Kao posljednji čin otpora, Židovi iz Masade počinili su masovno samoubojstvo odbivši na taj način pasti u rimske ruke.
Atilina smrt
Atila je bio žestoki ratnik poznat po tome što je vladao Hunima, nomadskim plemenom u srednjoj Aziji i istočnoj Europi. Za vrijeme svoje vladavine predvodio je širenje Huna u nomadsko carstvo koje se sastojalo od nekoliko plemena. Atila je bio na glasu kao jedan od najmoćnijih vladara na svijetu, a njegove su snage bile značajna prijetnja Rimskom Carstvu, protiv kojeg je vodio nekoliko neuspjelih invazija.
Nakon što je izvršio invaziju na Italiju, Atila je odlučio povući svoje snage jer je izračunao da bi njeno zauzimanje bilo preskupo i da bi time stekao minimalnu stratešku prednost. U svojoj domovini (današnjoj Mađarskoj) bio je na gozbi kojom je slavio svoj treći (i posljednji) brak. Gozba je završila katastrofom kada je Atila, mrtav pijan i potpuno nevjestan, počeo krvariti iz nosa i utopio se u vlastitoj krvi u snu. Većina povjesničara slaže se da njegova smrt nije bila atentat, već vjerojatno posljedica bolesti izazvane alkoholizmom.
Prava "ljepšeg spola" Rimljanima su bila na zadnjem mjestu: Kako je izgledao život žena u Rimskom Carstvu?
