Galerija
Na Schlosserovim stubama u centru Zagreba počeli su dugoočekivani radovi, izvijestili su iz Grada. Njihovo je planirano trajanje osam mjeseci, a na rekonstrukciju 162 stube koje spajaju Šalatu i malu ulicu nazvanu po "posljednjem vlaškouličkom sucu" Blažu Šoštariću, koje mnogi i ne zamijete između Vlaške i Langova trga, utrošit će se milijun i pol eura.
Schlosserove su se stube davno rasklimale, na mjestima otkrhnule, napukle, a ponegdje i otklizale, pa je ovaj projekt dočekan uz komentar: "Napokon, bilo je i vrijeme!" Ipak su već puno stoljeće vrlo prometan put do škole i fakulteta, do treninga na Šalati, a ponekad, nakon dobrog provoda u nekom od kafića uz sportske terene, nekoliko ih je "hrabrih" odlučilo iskušati i kao kolni put.
Schlosserove stube, kao i brojne druge stube u Zagrebu koje povezuju njegove donjogradske punktove s onima na medvedničkim obroncima, a koje je gradsko tkivo već davno počelo zahvaćati, nisu samo prolaz, prečica ili put. One su dio identiteta grada, sa svojom poviješću i velikim imenima upisanima u njih, ali i s bezbroj malih, bezimenih sjećanja i trenutaka.
Schlosserove stube upisane su u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a radovi će se izvoditi u koordinaciji s konzervatorskim nadzorom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Uz sanaciju konstrukcije i nagnutoga zida, zamijenit će se i urediti stube, podesti, pergole i klupe, pa bi sredinom ljeta stube trebale zasjati u punome sjaju.
Tko je projektirao Schlosserove stube?
U Zagrebu su se u 19. i 20. stoljeću gradile mnoge stube koje olakšavaju pristup njegovim brežuljkastim područjima. Njihova je izvedba drugačija ovisno o modi i dominantnom stilu, a njihova funkcija uvijek je ta vertikalna urbana komunikacija, koja Zagrebu daje razigranost i višedimenzionalnost koju ravni gradovi nemaju.
Najveći takav zahvat u Zagrebu s početka 20. stoljeća bile su stube do Strossmayerova šetališta, danas Zakmardijeve stube, izgrađene 1911./1912. prema projektu Huga Erlicha. Isti arhitekt napravio je i monumentalno rješenje za Schlosserove stube.
Stubište kojim se najbrže stiže na Šalatu izvedeno je vjerojatno 1923. godine. Počinje iza zgrade Slavenske banke u Vlaškoj 53, koju je također projektirao Erlich, i uspinje se u ukupno šest krakova u velikom luku. Na podestima između krakova nalaze se po dvije kamene klupe, a nad svakim podestom je pergola od armiranobetonskih greda, koja Schlosserovim stubama daje prepoznatljiv izgled.
Hugo Ehrlich (1879. –1936.) svoj je potpis ostavio na brojnim mjestima u Zagrebu, primjerice u kompleksu Nadarbine u Vlaškoj ulici, poznatijem kao Mali Vatikan, brojnim obiteljskim kućama, npr. Deutsch i Rojc na Rokovu perivoju, Nikić na Tuškancu, Kerdić na Goljaku i mnogim drugima, a nakon Kovačićeve smrti dovršio je i zgradu Burze.
A tko je bio Schlosser?
Josip Kalasancije Schlosser - Klekovski (1801. - 1882.), po kojemu su stube nazvane, bio je prirodoslovac i liječnik češkoga podrijetla. Studirao je u Beču, a u hrvatskim je krajevima napravio mnogo za unapređenje javnoga zdravstva.
Schlosser je bio među prvim izabranim članovima JAZU-a, a također i predstojnik matematičko-prirodoslovnoga razreda. Smatra se ocem naše znanstvene botanike, a s Ljudevitom Farkašem Vukotinovićem koautor je indeksa Flora Croatica izdanog 1869. godine.
Schlosserova povezanost s prirodom i planinama vidi se i u imenu Klekovski, koje je odabrao kada mu je 1867. dodijeljen naslov viteza. Bio je prvi predsjednik Hrvatskoga planinarskog društva, osnovanog 1874. godine, koje u svome grbu ima istu divoliku planinu kao i taj veliki botaničar u svojem viteškom prezimenu.
Ni Pelješki, ni Krčki... Znate li koji je najduži hrvatski most?
