Kad bi uglačane kamene ploče i zidovi kuća talijanskog gradića Gubbija mogli govoriti, zasigurno bi se našlo pregršt ideja za filmske scenarije. Strateški smješten na vrlo strmoj padini iznad koje se uzdiže planina Ingino, grad ima itekako zanimljivu mrežu gradskih trgova i ulica.
Gubbio posjetitelje oduševljava ugođajem, ali i neobičnim pričama iz prošlosti kojih ne nedostaje. Porazgovarate li s nekim od lokalaca koji znaju nešto više o povijesti svojeg grada uputit će vas da posjetite Fontanu luđaka. Službenog naziva Fontana del Bargello, nalazi se u samom centru i danas je omiljeno okupljalište Talijana, ali i turista. Prema nekadašnjoj tradiciji, ondje se može zaraditi i diploma luđaka iz Gubbija. Kako biste dobili taj "laskavi" nadimak, trebate samo tri puta obići fontanu i pronaći nekoga tko živi u gradu kako bi vas "prekrstio" vodom. Za nekoliko eura u trgovini kraj fontane dobit ćete i pismenu potvrdu kojom se postaje počasni član grada.
Fontana potječe iz 16., stoljeća, a prema mišljenjima povjesničara, neobični ritual nije neutemeljen. Navodno su neobične formacije na obližnjim brežuljcima dugo vremena bile kontaminirane toksičnim iridijem koji je izazivao zdravstvene tegobe.
Gradić smješten u središnjoj Italiji u sjeveroistočnom dijelu Umbrije poznat je i po najvećem "božićnom drvcu" na svijetu koje čini više od 700 lampica raspoređenih na planini Ingino. "Drvce" se prostire na 750 metara, i to od drevnih zidina grada do bazilike svetog Ubalda, zaštitnika Gubbija, djece, zidara i klesara, koja se nalazi na samome vrhu.
Nekad četvrto po veličini na svijetu, danas "lokva": Jezero koje zbog politike postaje pustinja i groblje brodova
