Možda i prvi pravi, veći test veze svakako je – prvo zajedničko ljetovanje. Sve je dobro dok se nalazite po par sati, ili prespavate jedno kod drugog, no prvo dulje provođenje vremena zajedno vrlo je lako moguće da će biti – ljetovanje. U tih 7 – 10 dana shvatite koliko vam je stalo, možete li tolerirati jedno drugo, ili bi bolju polovicu najradije ostavili negdje na pola puta, u bespućima autoceste…
Ipak, ako preživite i ostanete zajedno dovoljno dugo, prvo zajedničko ljetovanje ostat će vam u lijepom sjećanju. Odnosno, pošto sjećanja godinama uvijek blijede, sjećat ćete se nekih fragmenata, koji će vam s vremenske distance izgledati ili smiješni ili slatki, a često čak i oboje od toga, dovoljno da vam razvuče osmijeh.
Ona danas dolazi iz Zagreba…
Meni je kao podsjetnik na zajedničko ljetovanje ostao trenutak u kojem sam u potpunosti razumio Nenu Belana i njegovu pjesmu „Sunny day“. Naime, baš i kao kod Nene, i ovdje je vrijedilo „ona danas dolazi iz Zagreba“, a ja sam bio taj koji čeka na kolodvoru. Ok, očito sam manji romantik od Nene, jer nisam donio cvijeće, ali sam zato „uzeo kufere njene“. I tu je na početku totalna idila – sjedneš u autu, pustiš sjajnu ljetnu Arsenovu „S okusom mora, s okusom soli“ (i uz nju mi je to ljeto bila hit i "Na morskome plavom žalu") i čini ti se kao da si „prešao igricu“ i stavio svijet pod noge. No, to ti se samo čini…
Prije dolaska u smještaj obavljate kupnju, kupujete neko malo bolje (bar tad tako mislite, a zapravo ne kupujete samo najjeftinije) vino i spremate se za romantične dane. Može li biti bolje? Teško, sve izgleda savršeno. Ipak, nevolje u raju već počinju idući dan. I dok bi ti spavao do podne jer si na odmoru, bolja polovica želi brončani ten i nagovara te da idete na plažu.
Pristaješ, jer život je jedan veliki kompromis, mada s face teško možeš sakriti „muku“, pogotovo kad shvatiš da na plaži nema hlada. Dođe ti sve poslati u onu stvar, no ajde, zaljubljenost stvara čuda, pa ipak odlučuješ da ćeš u ime ljubavi uskoro biti crveniji od raka jer naravno, nemaš nikakvu kremu za sunčanje, što će ti to kad si mlad.
E sad, ovakvi pokušaji slijede i druge dane i tu već dolazi do „mini“ sukoba. Ali, kako je sve kompromis, sutra ona pristaje da se ne pržite na suncu, već da listate novine uz jutarnju kavu u debelom hladu kafića. Kompromis čini čuda, shvatili ste već.
Eh, da je mira…
Iako si s nekim koga voliš, nakon tri, četiri dana, želiš malo pobjeći. Treba ti mir, trebaš sat ili dva da ti se nitko ne obraća, da možeš čitati knjigu, gledati u more ili raditi nešto treće. Ovo je važno iskomunicirati na pravi način, da ne povrijediš onog drugog, no na prvom zajedničkom ljetovanju to nije uvijek lako. Savjet – ponudi se da odeš do dućana i uvjeri bolju polovicu da vam baš sad trebaju ta peciva ili da bez slatkog trenutno ne možeš živjeti. Naravno, to što trebaš nećeš naći u prvoj, već u drugoj ili trećoj trgovini. Na ovaj način dobit ćeš mir. Sad kad se sjetim, i kad sam postao prvi put otac, često sam se "nudio da odem do dućana..."
A jelo? To je bome, posebna priča. Osobno, jako sam „antipovrtno“ raspoložen, i oduvijek sam prilično „nezgodan“ za hranjenje. Ipak, bilo da jedete vani ili nešto radite doma – i ovdje glavnu ulogu igra kompromis, nema navaljivanja i „ja hoću“, jer to vodi u propast. Srećom, nema onog tko ne voli roštilj, a kako smo na prvom zajedničkom ljetovanju imali roštilj – svakodnevno su se spremali meso i riba.
I zadnja stvar – financije. Kad ste „odrasli“ ljudi, jasno je da sve dijelite, ali u ovim trenutcima mogli biste imati raspravu oko budžeta. Sjećam se da mi nismo oko ovog radili buku, imali smo koliko smo imali i nije bilo bitno tko plaća, tako da ako se svađate s nekim na prvom ljetovanju oko novca, razmislite želite li s njim/njom ići i na drugi odmor. Ljetovanje je za užitak, a ne računanje tko je platio macchiato, a tko kupio sladoled.
U svakom slučaju, ako je premijerno ljetovanje pred vama – sretno!
Jer sreća će vam i trebati.
