Galerija
Kako je nastala Kapadokija?
Kapadokija nije samo prirodna atrakcija nego golemi povijesni i arheološki fenomen. Ovaj neobični krajolik nastao je prije milijuna godina nakon erupcija vulkana koje su područje prekrile slojevima vulkanskog pepela. S vremenom se pepeo pretvorio u mekanu stijenu poznatu kao tuf, a vjetar i kiša polako su oblikovali doline i poznate vilinske dimnjake po kojima je Kapadokija danas prepoznatljiva.
No ono što je ovaj kraj učinilo posebnim bila je upravo mekoća stijene. Ljudi su vrlo rano shvatili da se tuf može lako kopati i oblikovati pa su počeli stvarati prostorije unutar stijena. Tako su nastajale kuće, skladišta, tuneli, samostani i crkve koje danas izgledaju kao da pripadaju nekom drugom svijetu.
Göreme Open Air Museum: najvažnije mjesto ranog kršćanstva u Kapadokiji
Najbolje mjesto za razumjeti taj dio povijesti nalazi se u muzeju Göreme Open Air. Iako ga nazivaju muzejom na otvorenom, riječ je zapravo o kompleksu ranokršćanskih crkava i samostana isklesanih u stijenama. Upravo ovdje između 4. i 11. stoljeća nastajale su zajednice kršćana koji su u Kapadokiji pronalazili sigurnost i izolaciju.
Kad prvi put uđeš u neku od crkava unutar Göremea, gotovo je teško povjerovati da se sve nalazi unutar stijene. Zidovi i stropovi prekriveni su freskama starima gotovo tisuću godina koje prikazuju prizore iz života Krista, svetaca i biblijskih priča. Jedna od najpoznatijih je Dark Church ili Karanlık Kilise, crkva u koju ulazi vrlo malo svjetla pa su boje freski ostale nevjerojatno očuvane.
Što znače simboli na freskama?
Posebno mi je tijekom obilaska pažnju privukao detalj koji se stalno ponavlja na prikazima svetaca. Mnogi drže desnu ruku podignutu s dva ispružena prsta. Taj simbol u bizantskoj umjetnosti predstavlja blagoslov, ali i Kristovu ljudsku i božansku prirodu. Kad jednom primijetiš taj motiv, počneš ga viđati posvuda po Kapadokiji.
Zanimljivo je i da su neke freske tijekom stoljeća namjerno oštećene. Tijekom razdoblja ikonoklazma u Bizantskom Carstvu religijski prikazi bili su zabranjivani pa su lica svetaca često strugana ili uništavana. Na nekim zidovima ti se tragovi i danas jasno vide.
Kako su ljudi isklesali crkve unutar stijena?
Jedna od najfascinantnijih stvari u Kapadokiji jest činjenica da je gotovo sve nastajalo ručno. Bez moderne tehnologije ljudi su generacijama proširivali prostorije, hodnike i crkve koristeći osnovne alate. Unutrašnjost mnogih crkava imitira klasičnu bizantsku arhitekturu pa unutar stijena možeš vidjeti lukove, stupove i kupole isklesane iz jednog komada kamena.
Iako je Göreme najpoznatiji lokalitet, cijela Kapadokija prepuna je skrivenih dolina, starih nastambi i povijesnih mjesta. Doline poput Rose Valleyja ili Pigeon Valleyja nisu samo prirodno impresivne nego skrivaju male crkve i tunele do kojih često dolaziš sasvim slučajno, lutajući kamenim stazama između stijena.
Kapadokija izvan sezone: iskustvo koje se ne zaboravlja
Upravo je to ono što mi se u Kapadokiji najviše sviđa. Nisu to samo poznate atrakcije nego osjećaj istraživanja. Posebno izvan glavne sezone, kada nema previše ljudi i kada Göreme ujutro djeluje gotovo nestvarno mirno.
Buđenje ondje jedno je od najljepših iskustava koje sam doživio na putovanjima. Hladan zrak, tišina dolina i prvi baloni koji se pojavljuju na horizontu stvaraju atmosferu koju je teško opisati fotografijama.
Jednako su posebni i zalasci sunca. Naša omiljena aktivnost bila je pronaći mirnu točku iznad dolina i promatrati kako stijene mijenjaju boju dok sunce polako nestaje iza horizonta, uz čašu lokalnog turskog vina. U tim trenucima Kapadokija djeluje kao mjesto između prirodnog fenomena i drevne civilizacije koja nikada nije potpuno nestala.
Kad jednom prođeš kroz uske hodnike Göremea i vidiš koliko je povijesti, simbolike i ljudskog truda utkano u taj krajolik, shvatiš da Kapadokija nije destinacija koju samo posjećuješ. Ona je mjesto koje pokušavaš razumjeti.
Savjet +
Iskreno, nakon nekoliko dolazaka u Kapadokiju mislim da je ovo područje najbolje istraživati automobilom. Jednom sam išao organizirano autobusom, a čak tri puta automobilom, i doživljaj je potpuno drugačiji. Kod grupnih tura često sve izgleda isto, autobus stane, svi izađu, fotografiraju vidikovac i nakon deset minuta nastavlja se dalje.
Kad Kapadokiju istražuješ samostalno, cijelo iskustvo postaje puno intimnije. Često se dogodi da zalutaš u neku malu dolinu ili dođeš do skrivene crkve gdje na vidiku nema nijedne druge osobe. Upravo je u tome najveća čar ovog mjesta. Iako put nije kratak, meni obično od Zagreba do Istanbula treba oko 16-17 sati vožnje, a zatim još dodatnih sedam do osam sati do Kapadokije, ali sloboda koju dobiješ vlastitim automobilom teško se može usporediti s bilo čim drugim. Naravno, ako ne želiš voziti cijelim putem, dobra opcija je i rent-a-car nakon leta do Turske jer tek tada Kapadokija stvarno počinje otkrivati svoje skrivene kutke.
"Napravite sve što možete da ovdje prespavate": Pogledajte kako izgleda hrvatska vila koju je Michelin stavio na popis najljepših na svijetu
