Listovi kupusa za bolna koljena ili čaj od peršina protiv upale mjehura, neki su od narodnih lijekova protiv kojih liječnici nemaju ništa protiv, no neke ih "narodne mudrosti" za ljepotu ili zdravlje užasavaju - i nasmijavaju.
Natopljeni kruh
Kruh natopljen mlijekom protiv uraslih dlačica i upaljene kože? Da, ako pitate Britance koji su nerijetko slagali takav "doručak" po tijelu kako bi ublažili iritacije i svrbež. Iako kruh natopljen hladnim mlijekom može stvoriti ugodu na koži, neće je izliječiti.
Jaje na oko
Nakon tučnjave u Aziji na oko se stavljalo jaje. I to ne bilo kakvo, nego s utisnutom kovanicom. Jaje mora biti tvrdo kuhano i oguljeno kako bi čarobno izliječilo masnicu. Ako to doista i napravimo, modrica bi mogla nestati, ali nakon tjedan do dva :)
Špinat iza uha
Diljem Europe smatralo se da špinat ima čudesno djelovanje na organizam pa zašto ga ne bismo stavili iza uha u slučaju krvarenja nosa? Zato što taj trik jednostavno neće pomoći, iako su mnogi smatrali suprotno. Legenda je vjerojatno nastala zato što špinat obiluje vitaminom K koji pomaže u koagulaciji krvi, no pametnije ga je pojesti uz pečeno jaje i fini kruh.
Bosiljak protiv zatvora
Bosiljak se dugo smatrao prirodnim laksativom i kućnim lijekom koji oslobađa od zatvora. Suvremena mudrost nalaže da se bosiljak žvače, a ne gura u druge otvore po tijelu. Onima koji su to probali, bosiljak "na krivoj strani" nije donio olakšanje, ali su zato mirisali poput pesta.
Mit o sladiću
Na sjeveru Europe sladić je omiljen dodatak slatkišima, ali osim u usta stavljao se i na stopala kako bi pomoga u liječenju žuljeva. No sladić na nozi jednako pomaže kao jaje na oko u slučaju masnice pa je bolje dati priliku ulju gospine trave koje dokazano smiruje upale.
Luk u čarapi
Glavica luka u čarapi protiv gripe i prehlade jednostavno "ne pali". Sačuvajte luk za ćevape i opskrbite se medom, propolisom ili domaćom pilećom juhom. Bapska priča o luku u čarapi bila je aktualna početkom 20. stoljeća.
Čaj od piletine
Popis narodnih lijekova protiv proljeva je podugačak, a onaj koji definitivno ne bismo isprobavali je čaj od pilećih želudaca. Da, i u to su naši preci vjerovali! Nakon što bi se želuci osušili na svježem zraku trebalo ih je spustiti u vruću vodu, popiti, pričekati koji trenutak i – voilà!
