Vremenski kotač Időkerék u Budimpešti sa svojih 60 tona i 8 metara najveći je sat koji radi poput pješčanog na svijetu. Javnost ga je ugledala 2004. godine, kada je Mađarska ušla u Europsku uniju.
Nekoć je s tog mjesta prolaznike promatrala Lenjinova skulptura od četiri metra. Godinama su se zrnca "pijeska", odnosno sićušnog stakla slijevale kako bi odmicali dani. Jednom godišnje, u ponoć na Novu godinu sat bi ritualno okretala četvorica Mađara pomoću žičanih kablova kako bi uvijek iznova započeo svoj ciklus. Taj bi poduhvat nerijetko potrajao i po 45 minuta.
2005. godine rotacija je kasnila tri dana, što je izazvalo negodovanje građana, a 2011. puštanje staklenih zrnaca je prestalo. Razlog tome bio je manjak novca u blagajni. Sa svojih sedam tona pijeska zatvorenih u neobičnoj instalaciji, vremenski kotač i dalje prkosi godišnjim dobima, pticama i kišama u gradskom parku – nedaleko do Trga heroja u peštanskom dijelu grada, odnosno četvrti Tezevaroš.
