Budizam je religija koja je nastala na području Indije prije više od 2500 godina i danas broji više od 500 milijuna sljedbenika. Zemlje s najviše budista su Kina, Japan, Tajland, Vijetnam, Mijanmar, Šri Lanka, Južna Koreja, Tajvan, Kambodža i Indija.

Naziv Budizam dolazi od riječi bodhi, odnosno biti budan. Buda kao začetnik budizma nije niti Bog niti izaslanik ili glasnogovornik Boga. On je bio indijski princ rođen u današnjem Nepalu po imenu Siddhattha Gautama.

Budisti vjeruju da se princ u svojoj 35. godini probudio za stvarnost življenja. Budisti teže ovladavanju svojih želja i pronalasku srednjeg puta koji vodi do nirvane, odnosno potpunog mira. Vjeruju u reinkarnaciju i koncept karme koji mi prepoznajemo kao zakon uzroka i posljedice.

Najveći blagdan

Najvećim budističkim blagdanom smatra se Vesakh kada se slavi Budino rođenje, prosvjetljenje i smrt, odnosno nirvana. Tradicionalno se na taj dan prije zore budisti okupljaju u hramovima, svečano podižu zastavu i pjevaju u čast Bude, njegovog učenja i učenika. Vesakh se slavi na dan punog Mjeseca u travnju, odnosno svibnju. Tada se prinose svijeće, cvijeće i mirisni štapići, pjevaju mantre, meditira se, veseli i časti specijalitetima.

Četiri sveta dana

Posebna je i svetkovina koja se naziva Uposatha koja označava četiri sveta dana u mjesecu prema drevnom budizmu. Prvi je dan pojave mladog mjeseca, drugi je dan punog mjeseca svakog lunarnog mjeseca, treći je osmi dan nakon pojave mladog a četvrti osmi dan nakon pojave punog mjeseca.

Tada redovnici i ostali narod obavljaju vjerske dužnosti. Budisti će tada ponavljati pet glavnih moralnih propisa, slici Bude pridonosit će cvijeće, izvoditi recitacije, meditirati i slušati propovijed jednog od redovnika koji će je izreći za sve prisutne.

Dan svih duša

U Kini i Japanu budisti slave Ullambanu, odnosno Dan svih duša. Tada izrađuju takozvani fachuan od papira koji se navečer tog istog dana pali. Svrha ovog običaja je sjećanje na mrtve i oslobođenje onih bića koja pate. Pale se i lampioni, redovnici recitiraju svete stihove a pridonosi se i voće.

Nova Godina

U budizmu je posebno i slavlje Nove Godine. Slavlje u mnogim mjestima izgleda tako što se ulicama održavaju povorke gdje se nosi Budina slika, posjećuju se budistička svetišta i obilaze stupe, a redovnicima se daju hrana i drugi darovi.

Na Tibetu se tradicionalno obilježavao Smonlam. Običaj je započinjao krajem zime, a sastojao se od čina egzorcizma kojim se nastojalo ukloniti zle sile koje su vrebale pojedince, ali i zajednicu.

Ostaci ispod hrama

Zanimljivi su i običaji kojima se obilježava smrt pripadnika budizma a koji se povezuju i s tradicionalnim indijskim običajima. Kad bi umro neki od počasnih redovnika tijelo bi se spalilo, a ostatke bi se zakopalo. Iznad tog mjesta izgradio bi se budistički hram odnosno stupa.

Budistički običaji zaista su zanimljivi i posebni i ima ih mnoštvo. Svaka zajednica nastoji ih održavati i čvrsto rade na tome da uspiju unatoč naporima i uvjetima koje im predstavlja moderan svijet.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju