Galerija
Na najvećem njemačkom otoku, Rügenu u Baltičkom moru, omiljenom i vrlo posjećenom ljetovalištu, luksuzni apartmani s ostakljenim balkonima koji gledaju na more doslovno dijele zidove s ostacima nekadašnjeg nacističkog odmarališta. Zapravo, u njemu su i uređeni.
Ogroman, gorostasni kompleks nazvan Prora čini niz šesterokatnica koji, samo 150 metara udaljen od mora, prati obalnu crtu u duljini od 4,7 kilometara. Nacistička vizija ljetovališta s deset tisuća dvokrevetnih soba građena je između 1936. i 1939. godine.
Danas kontroverzan, ali tipičan primjer arhitekture Trećeg Reicha projektirao je Clemens Klotz, a gradnju je nadgledao "Hitlerov arhitekt" Albert Speer. Koncept je početkom 1930-ih osmislio Robert Ley, voditelj nacističkog ideološkog programa "Kraft durch Freude" ("Snaga kroz radost"), vođen idejom da svaki radnik zaslužuje odmor na plaži.
Tako je svaka je soba imala pogled na more, dva kreveta, ormar i umivaonik. Više i nije stalo u skroman tlocrt od 2 i pol puta pet metara, pa su se na svakome katu – bez pogleda na more – nalazile zajedničke kupaonice. Odmaralište je imalo, ili trebalo imati, zajedničke blagovaonice i brojne prostore za kulturna događanja, zabavu i sport.
Odmaralište koje to nije bilo
U gradnji su sudjelovale sve veće građevinske tvrtke Trećeg Reicha i gotovo devet tisuća, naravno prisilnih, radnika. S početkom rata 1939. godine oni su prebačeni u tvornice oružja, a Hitlerovo prvo od navodno pet zamišljenih odmarališta ostalo je prazno. Izgrađeno je osam stambenih blokova, kino i kazalište, a bazeni i festivalska dvorana nisu stigli na red.
Proći će desetljeća prije nego što će gigantski armiranobetonski kompleks zaživjeti kao odmaralište, ali i tada na rubu skandala. Za rata su u Prori bile smještene izbjeglice iz Hamburga, na kraju rata one iz Istočne Njemačke, pa, kad je sovjetska vojska zauzela otok - i njihove topničke brigade. Sredinom 1950-ih, nakon stvaranja Nacionalne narodne armije DDR-a odmaralište je postalo vojna baza.
Nakon ujedinjenja, u Prori su bili smješteni prognanici iz Hrvatske i BiH, a onda je dio kompleksa pretvoren u hotel za mlade. Godine 1994. Prora je proglašena spomeničkom baštinom, a kako bi se obnovila, blok po blok prodavan je raznim privatnim investitorima.
Danas je većina kompleksa doista pretvorena u luksuzno odmaralište s hotelima i apartmanima (sobe su spojene i kupaonice nišu više zajedničke) nazvano Nova Prora. Iz Dokumentacijskog centra Prora, koji se 2000. godine uselio u jedan od blokova, ne mogu dovoljno naglasiti opasnost ovakva ophođenja s kompleksom i s poviješću jer se, tvrde, uređenjem odmarališta realizira Hitlerova prvotna ideja.
Drugi pak tvrde da stvar i nije tako ozbiljna jer je namjena Prore oduvijek trebala biti isključivo turistička, pa neovisno o tome što je ideja bila Hitlerova, ne vide nikakve negativne konotacije povezane s obnovom nacističkog odmarališta. Uglavnom su to oni koji prodaju apartmane po cijeni od gotovo milijun i pol eura... Ipak svi imaju pogled na more.
Vinska cesta Međimurja: Toplo gostoprimstvo i vrhunska vina – uz nevjerojatne poglede
