Galerija
Smješten između rijeka Odre i Warte, koje danas dijelom čine njemačko-poljsku granicu, ovaj je podzemni svijet ostao uglavnom netaknut: labirint tunela, prostorija i podzemnih željezničkih stanica broji ukupno oko 30 kilometara. Vojnike su s vremenom zamijenili partijaneri koji su u osamdesetima i devedesetim godinama ostavili trag spreja na zidovima, a danas obožavatelji mračnog turizma silaze u podzemlje u kojem žive novi, ponekad uspavani, a ponekad klepetavi stanari.
Nakon što su nacisti 1945. napustili tunele, zamijenili su ih šišmiši koji su ondje pronašli dom i idealan prostor za hibernaciju. Svake jeseni ondje dolazi i do 40.000 šišmiša iz cijele Srednje Europe, čineći ga jednom od najvećih kolonija šišmiša u Europi.
Pogled u prošlost
Ostwall je trebao biti dovršen 1951. godine, ali je nakon što su se njemačke vojne potrebe promijenile izgradnja se naprasno zaustavila. Priča o Ostwallu počinje 1930-ih, kada je Hitler, čvrsto na vlasti, pokrenuo militarizaciju prkoseći dogovorima nakon Prvog svjetskog rata. Okrenuo se prema teritoriju između Odre i Warte, tada još uvijek dijelu Njemačke, kao mjestu koje treba obraniti. Njegovi pomoćnici vjerovali su da je obrana tog koridora ključna za sigurnost Berlina Do 1935. planovi su bili dovršeni, a izgradnja, blago rečeno ambicioznog projekta, započela je sljedeće godine.
Inženjeri su zamišljali obrambenu liniju dugu gotovo 80 kilometara, a iako nikada nije dovršena, izgradnja se već tada upisala među najnaprednije fortifikacije na svijetu. Samo je na središnji dio, koji je mogao primiti na desetke tisuća vojnika potrošeno više od 60 milijuna kilograma betona. No prioriteti su se promijenili. Do 1938. Njemačka je pozornost usmjerila na zapad, prema Francuskoj, a radovi su stali. Sljedeće godine, nakon invazije na Poljsku, koja je pokrenula Drugi svjetski rat, strateška svrha Ostwalla praktički je iščeznula.
Kompleks je ostao kao promatrač rata koji je bjesnio Europom, a u siječnju 1945. je potpuno napušten. Poljska vojska neko je vrijeme održavala lokaciju, ali do 1960-ih troškovi su postali preveliki.
Dvadeset i prvo stoljeće omogućilo je Ostwallu novi život. Uz potporu Europske unije i lokalni entuzijazam, kompleks je pretvoren u destinaciju mračnog turizma.
Muzej za ljude i šišmiše
Godine 2011. otvoren je Muzej Międzyrzecz, koji broji 30 kilometara tunela. Nalazi se kod sela Pniewo, gdje se nalazi najbolje očuvani dijelovi tunelskog kompleksa Ostwalla. Budući da su nacisti taj kompleks planirali za dugotrajni boravak vojnika, sve je osmišljeno tako da bude pogodno za život, a dnevni ritam dodatno naglašavaju lutke stražara u sobama i spavaonicama. Podzemne prostorije danas pokazuju život onakav kakav je bio u doba kada je to mjesto bilo nacističko uporište. Tamo se mogu vidjeti vojničke uniforme i plakati s propagandnim natpisima, kao i veliko okno koje se spušta duboko u zemlju. Posjetitelji mogu i istražiti stepenište koje vodi do tunela s tračnicama i cijevima. Ti su tuneli dom jednoj od najvećih europskih kolonija šišmiša, s najmanje 12 različitih vrsta koje ih koriste za hibernaciju.
"Stajati 40 metara ispod zemlje, u hodniku dovoljno širokom za vlakove i vojna vozila, doista je nadrealno — istodobno zadivljujuće i uznemirujuće. Što dalje ideš, to postaje hladnije, s atmosferom koja podsjeća na videoigre Fallout ili The Last of Us. Nema mutanata ni zombija, ali u sjeni se kriju krilata bića“, otkriva Pavlo Fedykovych za CNN.
Ljudi iz bunkera
U 1980-ima i 1990-ima tunele je preplavila subkultura poznata kao "Ljudi iz bunkera", koji su ondje imali rave partije, ali i svadbene svečanosti te prkosili autoritetu. No labirint nije bio nježan prema njima: najmanje pet ljudi poginulo je u raznim nesrećama, od padova niz okna do požara zbog neugašenih opušaka. Grafiti koje su ostavili za sobom: ljubavne poruke, grubi crteži i antikomunistički slogani i danas prekrivaju zidove te služe kao svjedoci izgubljenog vremena.
