Galerija
Nažalost, i bakalar je iz godine u godinu – sve skuplja delicija. Pa iako veliki broj ljudi i dalje u ime tradicije izdvaja značajne novce, neki su odlučili da je sve to uzelo previše maha, pa traže alternativna rješenja za dan prije Božića. Tradicija jedenja bakalara je lijepa, ali nije propisana zakonom.
Umjesto bakalara se tako mogu pripremiti i neka druga, riblja jela. Najbliži „rođak“ po okusu, bakalaru bi bio oslić. I njega se može pripremiti "na bijelo", s krumpirom, limunom, maslinovim uljem, lukom, češnjakom… Oni kojima nepca toliko nisu istančana, neće ni primijetiti da ne jedu bakalar.
A kad dalje čovjek razmišlja, sasvim zgodna alternativa su i lignje. Punjene, na žaru, frigane – ne nedostaje različitih načina na koje ih čovjek može pripremiti. Iako jadranske nisu baš jeftine, i dalje su dostupnije i povoljnije od bakalara.
Naravno, ako i dalje želiš imati dovoljno svečani ručak, riba iz pećnice pokazat će se punim pogotkom. U kombinaciji s krumpirom, lukom, maslinovim uljem te grančicama ružmarina, orada i brancin će izgledati kao da su pečeni u finom restoranu, a ne u kućnoj radinosti. A o okusima da ne pričamo, divota…
Postoji još i mogućnost uživanja u bakalaru i nakon Badnjaka. Jest, to nije uobičajeno, ali tad riba više nije „in“ i cijene polako padaju, pa ako je miris bakalara bitna stvar za blagdanski ugođaj, koju ne može zamijeniti ništa drugo, možda da samo malo „zarotirate“ datume.
Naposljetku, imali bakalar za stolom ili ne, mnogo je važnije da je stol pun dobrih vibracija, kao i pozitivnih i dragih ljudi. A sad, koliko god voljeli ovog „Norvežanina“, nekako ćemo, baš kao i Boris Dvornik s početka teksta, bez bakalara preživjeti, ako je sve drugo kako treba.

