Nedavno objavljena vijest o uzbudljivom pronalasku stoljeće stare čizme na Mount Everestu uzburkala je alpinističku javnost u i fokus ponovno stavila stogodišnji misterij – jesu li britanski penjači George Mallory i Andrew Irvine "Sandy" dosegli vrh svijeta 29 godina prije Edmunda Hillaryja i Tenzinga Norgayja?
Tim National Geographica u rujnu je, snimajući dokumentarac na sjevernoj padini Everesta, na Central Rongbuku naišao na čizmu s čarapom i ostatkom stopala za koju se vjeruje da pripada Andrewu Irvineu "Sandyju". Sandy je posljednji put viđen 8. lipnja 1924. godine kako s Georgeom Malloryjem, vođom ekspedicije, kreće prema vrhu. Iako su uvjeti bili idealni za uspon, dvojac se nikada nije vratio.
Sto godina kasnije i dalje se ne zna jesu li poginuli na putu prema vrhu ili – vraćajući se s njega. Ako su uspjeli, oni su bili prvi ljudi na 8848 metara nadmorske visine, a ne, kako bilježimo, Novozelanđanin Edmund Hillary i nepalski šerpa Tenzing Norgay, koji su taj ogromni pothvat ostvarili tek 1953. godine.
Na tri sata od Zagreba: Savršeni grad iz kojeg nije tako lako izići
Sandy i njegova tajna
Nekoliko dana prije nego što je naišla na čizmu ekipa predvođena fotografom i redateljem Jimmyjem Chinom pronašla je bocu s kisikom na kojoj je bila naznačena godina – 1933. Znali su da je morala pripadati četvrtoj britanskoj ekspediciji na Everest poduzetoj te godine, čiji su članovi tada - ovo je uzbudljiv dio - pronašli neke dijelove Malloryjeve i Irvineove opreme.
Nekoliko dana pretraživali su područje i na kraju ugledali čizmu. Chin je izjavio da je njihovo otkriće bila puka sreća jer se pretpostavlja da je do sada čizma bila zarobljena u ledu, a on se počeo topiti tek nekoliko dana prije nego što je naišla njegova filmska ekspedicija.
Taj pronalazak vjerojatno će prilično suziti područje u kojem se krije odgovor na pitanje gdje je Irvine, oksfordski student i najmlađi član britanske ekspedicije na Everest. Mallory je pronađen 1999. godine i uz njega nije bila fotografija njegove žene koju je kanio ostaviti na vrhu, ali bio je to pretanak dokaz da su on i Irvine stvarno bili gore. Vjerovalo se da će pronalazak Irvineova tijela reći nešto više. On je, naime, nosio Kodakov fotoaparat, koji jedini zna jesu li britanski penjači stigli na vrh.
Čizma, čarapa i ostaci stopala tako su pobudili nadu da će uskoro Irvine biti i čitav pronađen. DNK stopala uspoređuje se s onim članova Irvineove obitelji, ali i bez službene potvrde nema sumnje da se radi o njemu - na čarapi se jasno vidi crvenim koncem ušiveno: A. C. Irvine.
Točna lokacija pronalaska nije otkrivena kako se ne bi sjatili sumnjivi istraživači i lovci na senzacije, a stopalo je proslijeđeno kineskim vlastima koje upravljaju sjevernom stranom Everesta i pohranjeno na sigurno kako ga na planini ne bi uništili strvinari.
Najmirnije mjesto na svijetu: Život na stijeni visokoj 40 metara do koje ne vodi dizalo
