U srcu Gorskog kotara, u Skradu koji će vas jednako zadiviti svojim visinama i pogledima s vidikovaca na putu prema Skradskoj gori, kao i svojim "dubinama", odnosno fascinantnim kanjonom slikovita imena - Vražji prolaz, odnosno, kako se ovdje kaže "Vrajži" prolaz, u svom bujnom zelenilu krije još jednu zanimljivost, od posebnoga značenja za našu industrijsku baštinu.
Radi se o Munjari, prvoj hidroelektrani ovoga kraja, koja je puštena u pogon prije stotinu i dvije godine – i još uvijek radi, a za proizvodnju energije još se uvijek koriste originalni strojevi pa možemo govoriti o pravom spomeniku tehničke kulture.
Snaga vode
Munjara se nalazi u blizini današnjeg planinarskog doma i izletišta Zeleni vir, na kraju impresivnog, 800 metara dugačkog kanjona. Zeleni vir izvor potoka Curka, u dnu plitke špilje koja se nalazi pored sedamdesetak metara visoke stijene, dramatične i okomite, a s njezina se vrha obrušava potok koji se pritom razbija u bezbroj kapljica i stvara čudesnu vodenu zavjesu. On svoj pad završava pred samim otvorom špilje i ulijeva se u potok Curak.
Da bismo priču o Munjari ispričali od početka, trebamo se vratiti na sam kraj 19. stoljeća. Godine 1898. ovuda je lutao i pasionirani lovac, Primorac Josip Lončarić, a legenda kaže da je, prateći trag ranjenoga srndaća, stigao do ovog impresivnog slapa. Nije ga oduševila samo njegova ljepota, nego i golema vodena snaga, a njegov je praktični um odmah počeo smišljati načine kako bi se ona mogla iskoristiti.
Ideja da se snaga vode i potok Curak iskoriste za dobivanje električne energije, morala je ipak "odležati" naredna dva desetljeća, a onda nije smo upalila svjetlo u čitavom Gorskom kotaru, nego je počela i pogoniti sve njegove pilane od kojih se, gotovo isključivo, donedavno ovdje živjelo. Projekt za izgradnju Male hidroelektrane Zeleni vir, kako se Munjara službeno zove, izradila je poznata tvrtka Peyer, prema nacrtima Valerija Reisznera, prema čijim je nacrtima izgrađena i nešto starija Mala hidroelektrana Ozalj, puštena u rad 1908. godine.
Sumnjiva novotarija
Prva žarulja za koju je energiju proizvela Munjara Zeleni vir obasjala je 28. prosinca 1921. današnji hotel Zeleni vir u Skradu, a elektrana je službeno puštena u pogon mjesec dana kasnije, naravno, uz blagoslov lokalnoga župnika. Usprkos tome, stanovnici Skrada, pa i čitavoga Gorskog kotara bili su skeptični prema ovoj novotariji, što je svakako odgovaralo i trgovcima petrolejem i industrijalcima čije je pogone pokretala vodena para. Zato se sam Josip Lončarić ozbiljno angažirao kako bi sve uvjerio da je struja dobra, pa je prvo uveo električnu energiju u vlastitu kuću i vlastitu pilanu, a sumještanima je poklanjao - žarulje.
Munjara je skoro otišla u prah i zaborav u Drugom svjetskom ratu kada je trebala biti raznesena, ali zahvaljujući, slučajnom ili namjernom, partizanskom diverzantu, koji je aktivirao samo manji dio eksploziva - ona je onesposobljena, ali ne i uništena. I danas struju proizvodi generator koji je postavljen još u vrijeme gradnje, zajedno s vodenom turbinom, a drugi je generator ugrađen 1961. godine.
Zbog svoje posebne lokacije i velike spomeničke vrijednosti, hidroelektrana Zeleni vir danas nije samo jedna od najljepših elektrana u Hrvatskoj, nego je i dio elitnog kluba 100+, odnosno onih hidroelektrana koje su u pogonu stotinu ili više godina. Uz Munjaru ovdje spadaju i hidroelektrana Jaruga, Miljacka na rijeci Krki, Kraljevac na rijeci Cetini te spomenuta hidroelektrana Ozalj na Kupi, najstarija aktivna hidroelektrana u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Znamo što ćete htjeti raditi cijelo ljeto: Izleti u Gorski kotar u kojima ćete pobjeći od gužvi i vrućina
