Galerija
Poluotok Yucatán, koji razdvaja Meksički zaljev i Karipsko more, dom je jedinstvenog jezera i lagune Bacalar, koja se smjestila jugoistočno od istoimenog grada. Naziv nema veze s ribom bez koje ne možemo zamisliti Badnjak, nego najvjerojatnije potječe iz majanskih jezika i predstavlja mjesto okruženo trskom. No slatkovodno jezero u meksičkoj saveznoj državi Quintana Roo, blizu granice s Belizeom naziva se i jezerom sedam nijansi plave boje - od svijetle tirkizne do duboko kobaltne, koje zajedno čine nestvarno lijepu slagalicu.
Najveća laguna na Yucatánu pojavljuje se gotovo iznenada usred divljeg i obraslog krajolika. Više od 60 km duga, s blistavo bijelim pješčanim dnom, nudi mogućnosti kampiranja, plivanja, vožnje kajakom ili jednostavno opuštanja uz paletu boja koje prelaze iz plave u zelenu i sjajnu bijelu. Taj prizor više nalikuje Photoshopu nego stvarnom životu, ali ljepota nosi i probleme jer privlači turiste koji štete Bacalaru.
Najstariji oblici života na Zemlji
Laguna je dom drevnoj populaciji stromatolita, živih fosila starih oko 3,5 milijardi godina koji sadrže i neke od najstarijih tragova o životu na Zemlji - starijih od ljudi, dinosaura, pa čak i biljaka. Ti prastari oblici života nalikuju cvjetači: veliki, mekani, smećkasti oblici rastu iz vapnenačkog dna lagune. Izgledaju poput stijena, no zapravo su živa bića. Stromatoliti postoje na tek nekoliko lokacija u svijetu (uključujući i hrvatski otok Pag) – a populacija u Bacalaru čuva povijest zamrznutu u vremenu, uključujući podatke o temperaturi i kemijskom sastavu vode od prije milijuna godina. Osim toga služe kao vodeno drveće jer izvlače ugljik-dioksid iz zraka i talože ga na dnu jezera.
Ekolozi upozoravaju da su stromatoliti na jezeru Bacalar u velikoj opasnosti iz više razloga. Jezero napaja 450 km duga podzemna rijeka, dio najvećeg svjetskog sustava vodenih špilja, a karbonatne stijene u tom sustavu omogućuju rast stromatolita. Krški krajolik, u kojem se podzemne vode povezuju kroz pukotine i špilje, čini ih izuzetno ranjivima na krčenje šuma koje se u posljednjem desetljeću eksponencijalno povećalo.
Zbog nekontroliranog krčenja šuma sve više pesticida i gnojiva ulazi u vodu tijekom kišne sezone, a zabilježene su i kritične količine dušika i amonijaka. Kako se mijenja sastav vode, alge i školjkaši se ubrzano množe, a stručnjaci se pribojavaju da se najstariji oblik života na zemlji neće moći oporaviti od ekološke štete u kratkom roku.
I lokalni turizam šteti jezeru zbog loše izvedenih kanalizacija iz kojih štetne bakterije pristižu u lagunu, a čamci, kajaci, pa i ljudi koji stoje na rubovima lagune – fizički oštećuje stromatolite koji zbog toga umiru poput koraljnih grebena.
Održivi turzam
Uz održiviji turizam, Laguna Bacalar bi se mogla oporaviti, smatraju stručnjaci, upozoravajući posjetitelje da ne dodiruju stromatolite, ne gaze niti sjede po njima. U lagunu treba ulaziti bos, nikako s kremama za sunčanje ili šminkom koje izbjeljuju stromatolite, a posjetitelji mogu pomoći i tako da odaberu ekološki prihvatljiv smještaj i maksimalno smanje otpad. Ako ljudi ne shvate da se radi o osjetljivom prirodnom svetištu, ljepota lagune i njezina blagotvornost za okoliš će zauvijek nestati.
Nebeski labirinti: Čudesna šetnja iznad Novog Vinodolskog koja će vas nahraniti divnim pogledima i mirom
