Sasvim nam je normalno da su pasta za zube i majoneza u tubi, zar ne? Praktično je, higijenski i lako za dozirati. Shvatili su to i Skandinavci (naravno) pa nastavili pakirati u tube i ostalu hranu. Ovako pakirana hrana nije rijetkost u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Njemačkoj i drugim zemljama, no nekako se najviše asocira sa Švedskom pa ćemo se i mi referirati na nju kao primjer.
Ulaskom u Švedsku, dolazite u zemlju u kojoj se izbor hrane u tubi naglo povećava. U trgovinama možete lako pronaći cijele police ispunjene hranom u tubi, pri čemu su naročito popularni razni sirevi s dodatnim okusima (jastog, slanina, gljive, šunka, kebab, kruška… i ne šalimo se za krušku).
Osim sireva, tu su i kavijar od ikre bakalara, razni nadjevi, rajčica, mješavine povrća za vegatarijance, krema od srdele, pa čak i žvakaća guma u tubi!
Ikona hrane u tubi je slavni kavijar Kalles kojeg ste možda već i probali ili barem kupili/dobili kao suvenir sa sjevera.
Za tu vrstu hrane trebat će vam kruh ili kakvi krekeri na koje ih možete namazati, a u Skandinaviji je jedna od najpopularnijih „podloga“ tzv. Knäckebröd, tradicionalni švedski kruh. Šnita Knäckebröda, kuhana jaja narezana na ploške, kavijar iz tube, malo salate, začina i voila – imate savršen doručak.
Karla Marie B. Paredes sa Sveučilišta u Lundu posvetila je cijeli diplomski rad „Retro cool švedskom izumu“ – hrani u tubi. U njemu tvrdi kako je vjerojatni razlog tolikoj popularnosti hrane u tubi u Švedskoj jednostavno njena praktičnost i funkcionalnost.
Proizvod je jednostavnije nanijeti i dozirati, a kako bi ju „iscijedili“ kako spada postoje čak i posebni proizvodi za stiskanje tube do samog kraja. Osim toga, zrak ne ulazi u tubu kao što ulazi primjerice u limenke.
Rezultat je to tehnološkog napretka i inovacija u industriji proizvodnje i pakiranja hrane. Rapidno se razvila u SAD-u nakon Drugog svjetskog rata, a u kombinaciji sa skandinavskom kulturom dala je ove praktične rezultate koji su se kupcima svidjeli. Hranu u tubi lako je skladištiti, očuvati i nakon otvaranja a troškovi materijala i ambalaže bili su niski.
Neki tvrde kako je koncept pakiranja hrane u tube povezan i s „hajkerskim lifestyleom“ – Skandinavci vole boraviti u prirodi, bilo da je riječ o hodanju, bicikliranju ili planinarenju, a hrana u tubi praktična je za ponijeti sa sobom u ruksaku.
Ideja o hladnoj hrani „zgnječenoj“ u tubu nekima nije baš primamljiva, dok je drugima ukusna i praktična. Pokušavamo zamisliti sarmu u tubi, ili barem istarski sir s okusom pršuta… A vi?
