Sve do 1994. godine u Hong Kongu je postojao mali, ali nevjerojatno gusto naseljen dio grada koji je izgledao kao prizor iz distopijskog filma. Riječ je o Kowloonu - mjestu toliko prenapučenom da je bilo teško zamisliti kako njegovi stanovnici uopće mogu živjeti u takvim uvjetima. Taj neobični grad unutar grada bio je poznat kao grad tame, a u jednom trenutku u njemu je živjelo više od 30 tisuća ljudi u svega 350 stambenih zgrada (koje su ličile na sve samo ne na stambene zgrade), i to sve na površini od 0,026 četvornih kilometara. Zgrade su bile naslagane jedna na drugu, prolazi uski i mračni, a cijelo područje dugo je bilo izvan stvarne kontrole vlasti. Grad je bio zatrpan smećem, često povezan s kriminalom i poznat po gotovo potpunoj anarhiji. Povjesničari ističu kako je Kowloon kod mnogih izazivao i znatiželju i strah – rijetki su ga se usudili posjetiti.
Procjenjuje se da je u gradu bilo oko 300 međusobno povezanih krovova na kojima su se djeca igrala, a odrasli su sušili rublje ili promatrali zrakoplove koji su slijetali u obližnju zračnu luku Kai Tak. Iako je kasnije postao sinonim za bezakonje, Kowloon je u početku imao sasvim drugačiju ulogu. Osnovan je 1668. godine kao kineska vojna postaja na poluotoku Kowloon. Situacija se promijenila nakon Prvog opijumskog rata, kada je 1843. godine Hong Kong pao pod britansku kolonijalnu vlast. Ipak, utvrđeni grad okružen zidinama, topovima i stražarskim kulama ostao je pod kineskom upravom.
Godine 1898. Britanija i Kina potpisale su sporazum kojim je Hong Kong dan u 99-godišnji najam britanskoj kruni. Iako je većina teritorija tada prešla pod britansku kontrolu, Kowloon je ostao pravno nejasno područje. Ubrzo su i Britanci i Kina počeli polagati pravo na grad, što je stvorilo administrativni kaos. Na kraju ga zapravo nije u potpunosti kontrolirala nijedna vlast. Politički nemiri u Kini početkom 20. stoljeća dodatno su promijenili sudbinu grada. Nakon pada dinastije Qing 1912. i tijekom kineskog građanskog rata, tisuće izbjeglica počele su pristizati u Hong Kong, a mnogi su utočište pronašli upravo unutar zidina Kowloona. Broj stanovnika tako je u samo nekoliko desetljeća narastao s nekoliko stotina na desetke tisuća ljudi.
Od pedesetih do osadesetih godina kineski kriminalci imali su značajnu moć u gradu, pa je tako Kowloon postao leglo prostitucije, droge i kocke, ali većina stanovnika nije bili uključena u ilegalne aktivnosti. Stanovnici Kowloona živjeli su u svojevrsnom pravnom vakuumu. Ni kolonijalna vlast Hong Konga ni kineska vlada nisu zapravo upravljale gradom.Kowloon je bio raj za kriminalne radnje, no stanovnici grada su se borili da se životni standard u gradu poboljša te da se napravi grad u kojem će njihovi potomci moći živjeti sigurno. To se na žalost nije ostvarilo jer je 1987. godine donesen plan za uništavanje grada. Kowloon je tako do kraja 1994. godine u potpunosti uništen, a svega godinu dana kasnije otvoren je istoimeni park – popularno odredište brojnih turista iz cijeloga svijeta.
Unatoč siromaštvu, prenapučenosti i kriminalu, za mnoge je taj neobični labirint zgrada ipak bio dom. Nasljeđe grada tame ostalo je snažno i dugo nakon njegova rušenja, a Kowloon se i danas smatra jednim od najneobičnijih urbanih fenomena u povijesti.
Izletište koje će vas osvojiti šarenim "četvorkama" i izvrsnom pekom
