Mistična Anuradhapura glavni je grad sjeverne središnje provincije Šri Lanke, slavan po ostacima stare civilizacije Lankan. Osnovana je u četvrtom stoljeću prije Krista u blizini stabla Sri Mahabodhi. Prema predaji to je stablo smokve izraslo iz grane onog stabla pod kojim je Buda doživio prosvjetljenje.
Anuradhapura je bila je prvi glavni grad Šri Lanke, politički i religiozni centar koji je nekoliko stotina godina nakon što je osnovan zaboravljen, prepušten na milost i nemilost džungli te ostao skriven niz stoljeća, sve dok iskapanja nisu ponovno pokazala lica palača, samostana i spomenika.
Sveti grad Anuradhapura, lokalno poznat kao Rajarata (Zemlja kraljeva) prije koronavirusa bio je jedno od najposjećenijih mjesta na svijetu – ali ne samo zbog fascinantne prošlosti, drevnih hramova i budizma nego i po fantastičnim pričama na rubu znanosti. U Ranmasu Uyani (Parku zlatne ribe), okruženom budističkim hramovima, nalazi se karta za koju neki tvrde da krije tajne svemira.
Promjera oko 1,8 metara, sakwala chakraya (što u prijevodu sa sinhaleškog znači 'svemirski ciklus') plitko je urezana na niskoj stijeni među zaštićenim ruševinama parka. Prednja strana karte najbolje se vidi s razine tla, s jednog od četiri isklesana sjedala u kamenu nasuprot nje. I karta i sjedala zbunjuju povjesničare, arheologe i znanstvenike više od stoljeća jer se karta ne spominje ni u jednom povijesnom zapisu
"Park Ranmasu Uyana koristio se dugi niz godina", objašnjava Raj Somadeva, profesor arheologije sa Sveučilišta Kelaniya u Šri Lanci, i dodaje kako je karta vjerojatno nastala u 7. stoljeću. No to je nemoguće potvrditi jer se njezino postojanje niti funkcija ne spominju u povijesnim zapisima koje su budistički redovnici pomno čuvali, a ikonografija je nespojiva s ostalim rezbarijama.
Središte grafikona sastoji se od sedam koncentričnih krugova podijeljenih paralelnim okomitim i vodoravnim crtama, a pravokutne rezbarije sadrže male prekrižene krugove. Ondje su i dijelovi nalik kakvim kišobranima, lukovima i strijelama, valovima i cilindričnim oblicima. Vanjski prsten prikazuje životinje: ribe, kornjače i morske konjice. U usporedbi s drugim rezbarijama iz istog razdoblja koja prikazuje vinove loze, labudove i lotose te druge, tipične motive budističke ikonografije, karta je bez vjerskog konteksta, što je izazvalo nagađanja o tome kako je nastala - a neka od njih sugeriraju da se radi o izvanzemaljcima.
Kada bi to i bila istina, izvanzemaljci su odabrali divno mjesto za posjet Zemlji - hramovi zaogrnuti gustom tropskom džunglom spektakularno su mjesto. Neobičnu kartu primijetio je Britanac H. C. P. Bell još 1911. godine te ju je u arheološkom izvješću opisao kao možda najstariju drevnu kartu svijeta i potencijalno kozmografski prikaz koji ilustrira budističke predodžbe o svemiru kroz urezane simbole. Neki teoretičari zavjere smatraju kako se zapravo radi o zvjezdanim vratima kroz koja se putovalo u svemir te da karta sadrži tajni kôd za otključavanje portala.
Navodno su simboli zvjezdanih vrata Anuradhapure gotovo identični oblicima i simbolima onima pronađenima u Abu Gurabu u Egiptu i La Puerti de Hayu Marka u Peruu. Kao dokaz navode i obližnji rezervoar Tissa Weva, izgrađen 300. godine prije Krista. I Abu Ghurab i La Puerta de Hayu Marka izgrađeni su u blizini vode, koja je, prema teoriji, omogućavala izvanzemaljcima da dođu do zlata.
Stručnjaci smatraju da je za takve teorije ipak premalo dokaza te da bi s obzirom na vjerski i povijesni kontekst logičniji bio zaključak kako je rezbarija rana karta svijeta.
Kako kaže Somadeva, u Šri Lanci su drevni narodi imali jasnu predodžbu o nebeskim objektima i svemiru. U ranim zapisima koji su ondje pronađeni postoji niz imena koja se odnose na određene zvijezde i astronomske koncepte. Jedan od natpisa u Kirindi, vjerskom i povijesnom lokalitetu na južnoj obali Šri Lanke, sadrži izraz aparimita loka datuya, odnosno beskonačni svemir, što predstavlja dobro razumijevanje prirode svemira još u davnoj prošlosti.