Na Zemlji trenutačno živi gotovo 8 milijarda ljudi. Kad bi svaki pojedinac u sljedećih 20 godina svake godine zasadio po jedno drvo, to bi značilo otprilike 160 milijarda novih stabala, piše ScienceAlert.

"Bi li masovna sadnja drveća mogla usporiti klimatske promjene?", pita se profesorica obnovljive ekologije na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu, Karen D. Holl. I daje opsežan odgovor.

Drveće i ugljik

Ugljični dioksid glavni je plin koji uzrokuje globalno zatopljenje. Fotosintezom drveće i ostale biljke pretvaraju ugljični dioksid iz atmosfere u ugljikohidrate te ih koriste za rast debla, stabljika, lišća i korijenja.

Količina ugljika koju drvo može pohraniti uvelike varira. Ovisi o vrsti drveća, o tomu gdje stablo raste i koliko je staro.

Prosječno drvo godišnje preradi 50 kilograma ugljičnog dioksida. Kad bi jedna osoba sljedećih 20 godina svake godine posadila jedno stablo, i kad bi ono uspjelo preživjeti, što je malo vjerojatno, tih 20 stabala preradilo bi gotovo 454 kilograma ili oko pola tone ugljičnog dioksida godišnje.

Prosječna osoba koja živi u Sjedinjenim Državama godišnje proizvodi golemih 15,5 tona ugljičnog dioksida u usporedbi s 1,9 tona po prosječnom stanovniku Indije.

U konačnici bi, kad bi svaki stanovnik Sjedinjenih Država posadio jedno drvo godišnje, to nadoknadilo samo oko 3 posto ugljičnog dioksida što ga ta osoba proizvede svake godine, pod uvjetom da se svih 20 stabala uspješno razvilo. No za nekoga tko živi u Indiji to bi nadoknadilo oko 26 posto ugljičnog dioksida.

Holl i njezini kolege smatraju da je sadnja drveća bez sumnje dio rješenja klimatskih promjena, ali postoje i značajniji potezi.

Treba zaštititi drveće koje već postoji

Procjenjuje se da je na Zemlji danas oko 3 bilijuna stabala, što je upola manje od broja stabala koja su postojala prije 12.000 godina, na početku ljudske civilizacije.

Stručnjaci kažu da ljudi godišnje posijeku 15 milijarda stabala. Većina ih je u tropskim šumama i svjedočimo njihovu neprestanom krčenju.

Zaštita postojećih šuma iznimno je važna, kaže Holl. Ne samo da drveće apsorbira ugljični dioksid, već pruža stanište mnogim životinjama. U urbanim sredinama drveće znači hlad, u ruralnim ljudima znači ogrjev, a svima daje plodove, odnosno hranu.

No drveće se ne bi smjelo saditi na područjima na kojima nije raslo prije, primjerice na područjima gdje su se nalazili travnjaci ili savane jer ovakvi ekosustavi važna su staništa za životinje i biljke karakteristične za to podneblje. Ondje se već pohranjuje ugljik i ako se ne sade nova stabla.

Treba napraviti više od sadnje drveća

Da bi utjecali na usporavanje klimatskih promjena, ljudi bi morali napraviti puno više od sadnje drveća. Prije svega, što prije moraju smanjiti emisije ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova prelaskom na obnovljive izvore energije, poput sunca i vjetra.

Trebali bi manje koristiti automobile i zrakoplove, konzumirati manje mesa, jer meso ima puno viši ugljični otisak po kaloriji od žitarica i povrća.

Važno je da svi - tvrtke, političari, vlade, odrasli, pa čak i djeca - naprave sve što mogu da bi smanjili emisiju fosilnih goriva.

Promjene su ponekad spore, no zajedničkim se snagama mogu ostvariti, vjeruje profesorica Holl.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju