Kako je nekoć bilo jednostavno otići na ljetni, dvotjedni godišnji odmor. Ako treba odlučiš gdje ići doslovno u 5 do 12, spakiraš par stvari, sjedneš u auto i zapičiš na neko odredište. Ako ti dosadi, na liniji si s prijateljima, vidiš gdje je tko, pa miksaš, kombiniraš, radiš kako god te volja. Imaš samo jednu osobu s kojom se trebaš dogovoriti i to je to. Da, bude i tu disonantnih tonova, ali ih riješiš u hipu.
Ali život ide, dosta se iživiš i nauživaš pa zaključite kako je vrijeme za potomstvo.Koronastične 2020. stigna je prvorođena, pa se tu iz temelja počela mijenjati ideja provođenja godišnjeg odmora. Upravo zahvaljujući Ledi pala nam je na pamet ideja provođenja dijela godišnjeg odmora u planinama, koju smo nastavili prakticirati sve te godine, a kako je krajem prošle godine Leda postala bogatija za još dvije seke istodobno – bilo kakvo planiranje postalo je još izazovnije. I da, dodajmo na ovo sve kako imamo i – psa.
Što nam treba?
I OK, uspijemo ipak isplanirati gdje i što dovoljno rano, ali uvijek ostaje taj dio spremanja, pakiranja i uzimanja stvari. Što nam treba? Ako pitate mene, ne treba nam ništa, a ako pitate moju ženu – treba nam barem još duplo više od onog što smo uzeli i za što mi se, kad počnem spremati, čini da treba šleper. Srećom, samo mi se čini, jer ipak sve na kraju stane u naš monovolumen koji smo dodatno obogatili krovnom kutijom. Što da vam kažem – kolica za dvoje zauzmu većinu prtljažnika.
No, kako se spakirati i pritom ne posvađati? Za sve muškarce jednostavan savjet – slušajte bolju polovicu i na kraju napravite kako ona hoće. Naime, velika je šansa da djecu ipak primarno pakira žena, tako da, odnesi te kufere dolje, slušaj ženu i učini da stvari stanu.
Naše klasično pakiranje, uvijek počinje na sljedeći način; Otprilike pet dana prije putovanja Maja kaže: "Čuj, moramo se početi pakirati, ipak idemo na dva tjedna“ (ovaj put stvarno i jesmo). Ja na to spremno kažem: "Da, da, svakako, ajmo sutra, tko će to sad“. To sutra redovno postane večer prije puta, kad se nervozno i polustihijski grabi sve potrebno i nepotrebno.
A najbolje je kad osvijestim koliko sam spor, jer dok sam ja valjda spakirao bokserice i okolo mudrovao, cijeli kufer s dječjom odjećom, kako onom za planine, tako onom za more – već je spakiran. Kako, nije mi jasno, ali moja gospođa očito zna što radi, pa kad mi i uvali više stvari, tko sam uopće ja da kažem što je potrebno a što nije? Tad je najbolje poslušati i kufere spremno odnijeti do automobila.
Samo laganini
Naravno, pakiramo se ne samo večer preko puta, već i samo jutro polaska, pa ako smo zacrtali da ćemo negdje stići do 12, nema šanse da će to biti prije 15, 16 sati. Nekad bih vjerojatno bio nervozan zbog toga, ali naučio sam godinama da godišnji služi i da se ne živciraš oko takvih stvari, jer ako nemaš neki važni dogovor, čemu onda stres oko polaska?
Uostalom, dovoljno je velik stres uopće spakirati troje djece a da pritom ništa ne zafali. Kako sam već rekao, zasluge tu ne idu meni (ili idu, što se tiče nošenja stvari do auta i njihovog slaganja), tako da, ako vam se čini pretjeranim uzeti tri para plivalica za najstarije dijete koje ih jedino i zasad koristi – griješite. Iako će koristiti na kraju jedne, vi ćete spasiti i mir, i brak.
Čarolija starog Istanbula: Kuzguncuk - skriveni dragulj koji morate posjetiti
