Galerija
Četiri puta godišnje uličice Vele Luke osvijetle vatreni krijesovi i sakrije mirisni dim: uoči blagdana Tijelova, sv. Ante, sv. Ivana te sv. Petra i Pavla. U to vrijeme stari običaj kađenja okupi otočane oko smilja, vatre, jela i pića.
Za te male ulične fešte tradicionalno se bere smilje i pale se krijesovi, a potom preskače preko vatre - u čemu najviše uživaju djeca. Poseban je doživljaj u to vrijeme posjetiti Velu Luku, slijediti dim, smijeh, šušur, a često i pjesmu – pa i po uglačanim ulicama preskakati preko vatre. Nekoć je kađenje služilo da se otjeraju vještice i zli duhovi, a danas služi i kao podsjetnik kako treba očuvati ugroženo smilje, ili cmij, kako ga zovu Velolučani.
Ljekoviti cmij
Smilje (imortela) je mediteranska biljka koja se upotrebljava u kozmetičke i terapeutske svrhe, a prepoznaje se po žutim cvjetovima i karakterističnom mirisu. Najveća primjena smilja i pripravaka od smilja (ulja, krema, hidrolata) je u području ljepote jer učinkovito djeluje protiv starenja kože. I dok se nekoć smilje tretiralo kao korov, danas ga je potrebno zaštiti jer ga je sve manje na hrvatskim otocima i obali. Zbog neprimjerenog načina sakupljanja smilja devastirana su čitava staništa, a kako bi se osiguralo očuvanje i oporavak smilja u nekim dijelovima Hrvatske branje te biljke u komercijalne svrhe se zabranilo.
Kako se bere smilje?
Oni koji brinu o prirodi smilje nikada ne beru s korijenom. Prilikom branja treba koristiti škare i rezati ga iznad drvenastog dijela biljke, a mlade biljke i one koje nisu još procvale valja zaobići dok ne narastu. Također, ne smije se pobrati svo bilje na jednom terenu, nego ostaviti barem nekoliko biljaka koje će nakon cvatnje razviti sjeme i prirodno se razmnožiti.
Nema politike u njegovoj butigi, samo ljubav: Brijačnica koju ne može nadmašiti niti jedan muzej Olivera Dragojevića
