Galerija
Ipak, od njega je daleko opasniji, suroviji i tehnički zahtjevniji. Zovu ga i „Divljom planinom“ – to je nadimak koji mu je 1953. nadjenuo američki alpinist George Bell, nakon što ga je jedva preživio. „To je divlja planina koja vas pokušava ubiti“, njegove su riječi.
Savršena piramida
K2 se nalazi u planinskom lancu Karakorum, a prepoznatljiv je po tome što poput savršeno simetrične piramide strši iznad okolnih vrhova, obavijen snijegom i vječnim ledom. Od Everesta ga ne razlikuju samo položaj (K2 je puno sjeverniji i dijelom i zato suroviji) i izgled, već i karakter.
Dok Everest sve više postaje turistička destinacija dostupna, prije svega, bogatima čiji usponi imaju malo veze s alpinizmom, K2 ne dopušta kompromise, ne poznaje prečice, nema infrastrukturu, ljestve, sajle i helikoptere te zahtijeva vrhunsku formu i gomilu pravog alpinističkog iskustva i tehničkog znanja.
Prosječan nagib bilo kojeg smjera na K2 iznosi 45 stupnjeva, a na pojedinim dijelovima i 60 stupnjeva. Lavine, odroni i nagle oluje česte su i smrtonosni. Temperature se spuštaju i do – 40 stupnjeva, a vjetrovi mogu doseći brzinu uragana.
Kako je K2 dobio ime?
Donedavno je stopa smrtnosti na K“ bila 25% (jedan od četiri), a zadnjih se godina smanjila na „samo“ 13 posto – što je i dalje četiri puta više nego pri usponu na najvišu planinu svijeta. Jedinom opasnijom planinom od K2 smatra se Annapurna.
Naziv K2 ova je planina dobila 1856. godine, kada ga je britanski časnik Thomas George Montgomerie dva istaknuta vrha u lancu Karakoruma obilježio s K1 i K2. Ponekad se naziva i Mount Godwin-Austen, prema istraživaču Henryju Godwin-Austenu, ali to ime nikada nije zaživjelo među planinarima. Lokalno se naziva Dapsang ili Chogori – Velika planina.
Prvi ozbiljni pokušaji penjanja na K2 ostvareni su početkom 20. stoljeća. Anglo-švicarska ekspedicija 1902. godine provela je više od dva mjeseca na planini, ali nije došla dalje od 6 525 metara. Slijedile su ekspedicije 1909., 1938., 1939. i 1953. godine, no niti jedna od njih nije stigla na vrh.
Na njega su prvi stigli, 31. srpnja 1954., talijanski alpinisti Lino Lacedelli i Achille Compagnoni, članovi ekspedicije pod vodstvom Ardita Desia. Sljedeći uspješan uspon ostvaren je tek 23 godine kasnije, 1977., kada je isto pošlo za rukom japansko-pakistanskoj ekspediciji.
Zimski uspon, koji se dugo smatrao nemogućim, dogodio se tek nedavno 16. siječnja 2021., kada je tim od 10 nepalskih alpinista, predvođen poznatim Nirmalom Purjom, svojim pothvatom ušao u povijest.
Zbog svoje ljepote i brutalnosti, K2 ima posebno značenje među alpinistima. Legendarni Reinhold Messner nazvao ga je „planinom svih planina“: „Od svih visokih vrhova, K2 je najljepši. Kao da ga je oblikovao sam umjetnik.“
Tutankamonovo prokletstvo: Grobnica koja je znatiželjnike osudila na smrt
