Gusari su bili pomorski pljačkaši koji su organizirano i u interesu države, a ne isključivo vlastitom kao pirati, napadali i pljačkali neprijateljske brodove, a u svojim su oružanim pomorskim pothvatima sudjelovali na temelju represalijskoga lista ili gusarskoga (korsarskoga) lista, koji ih je spašavao od vješanja ako bi bili zarobljeni.
Gusari, baš kao i pirati, bili su aktivni otkad bilježimo i pomorsku povijest, od Feničana i Grka, a gusarstvo je kao pomorska kategorija ukinuto (tek) 1856. godine Pariškom pomorskom deklaracijom. Pirati još postoje, ali su u 21. stoljeću orijentirani uglavnom na vode Indijskog oceana oko Indonezije i Filipina, Gvinejski zaljev i karipsko područje, a poznati su i rumunjski dunavski pirati.
Nemirno Jadransko more
Sredozemne, pa tako i jadranske pomorske rute stoljećima su presijecali gusarski brodovi. Gusarenjem su se koristile mnoge države i kraljevine kroz stoljeća, pa je tako i gusarenje Teutinih Ilira bio povod Rimljanima za osvajanje istočne jadranske obale. Poznato je da su gusarili i Liburni i Histri, a u srednjem su vijeku u ovom poslu postali vješti i novodoseljeni Hrvati.
Kako je jačala Mletačka trgovina u 9. i 10. stoljeću, razvijalo se i hrvatsko gusarstvo. U to su doba bili već poznati neretvanski gusari, a kasnije i omiški (12.-15. st.) i zadarski (14. stoljeće). Senjski uskoci sigurno su najpoznatiji naši gusari čije su "usluge" koristile razne strane države i krune, od Osmanskog Carstva do Mletačke Republike i Papinske države. Oni su obilježili 16. stoljeće na Jadranu, kada su imali posla preko glave s mletačkim i osmanskim brodovima.
Ulcinj je pak bio sjedište turskih gusara, koji su operirali čitavom duljinom Jadrana, ali i izvan njega, često su se udruživali i s berberskim i osmanskim gusarima. Godine 1527. Turci su zauzeli Obrovac pa je on postao baza za njihove pljačkaške pohote po otocima Zadarskoga arhipelaga i mjestima u Podvelebitskom kanalu.
Ukratko, od Ulcinja do Istre, stoljećima su gusari bili i zaštitnici i napadači po čitavome Jadranu, ovisno o promjenama političkih snaga i onome tko ih je "angažirao". Od juga, preko isturenih otoka, do obala Istre, nebrojena su mjesta kroz povijest doživjela gusarske otimačine ili živjela u trajnom strahu od njih.
Nakon pada Mletačke republike i uspostave Austrijske uprave u Dalmaciji, krajem 18. stoljeća u Jadran su stigli i francuski gusari, a kad je Dalmacija došla pod Francusku upravu, gusariti Jadranom su počeli – Englezi. S izbijanjem Napoleonskih ratova, u našem malom akvatoriju nedostajali su još samo Rusi, pa kada su se i oni pojavili s ratnim brodovljem, početak 19. stoljeća na Jadranu je obilježio opći pomorsko-gusarski rat. Domaći su se gusari, iz Boke, Dubrovnika i Dalmacije borili – za onoga tko je platio. Posljednje gusarske aktivnosti na Jadranu, barem na njegovu krajnjem jugu, zabilježene su 1854. godine, za vrijeme Krimskog rata.
Pet jela sa šparogama koja morate probati ovog proljeća
