Tzv. bike-sharing, odnosno sustav javnog iznajmljivanja bicikala u Kini je prije nekoliko godina postao ogroman hit. Bicikli desetaka kompanija za rentanje preplavili su gradske ulice. Milijuni šarenih ljubimaca na dva kotača odjednom su bili na raspolaganju svima koji ih požele provozati. Takav razvoj situacije u Kini nije neobičan jer je munjevit rast proizvodnje uobičajen čim se pojavi interes.
No interes za biciklima nikako nije bio u skladu s njihovim brojem, a ni infrastruktura gradova nije bila spremna za takvu preobrazbu. Nedostajalo je i pravila koja bi regulirala kako se Kinezi odnose sa zajedničkim biciklima. Vozači bi ih parkirali gdje i kako bi stigli ili bi ih jednostavno ostavili da leže gdje god bi im bilo zgodno.
Ionako pretrpane ulice sve su manje mogle disati, a prometni se kaos osjetno povećao. U trenutku kad se počeo regulirati broj bicikala koji smiju biti na ulicama već je bilo kasno.
Neumorno su nastajale hrpe pokvarenih i ostavljenih bicikala koje su u većim gradovima postale posve uobičajen prizor. Snimke dronova koji putuju nad nepreglednim poljima smeća potaknule su salve komentara o tome kako bi se bicikli mogli prodati, popraviti, pa i izvoziti u druge krajeve svijeta, ali rješenje je izostalo.
Jedan od razloga za to su previsoke cijene otpreme. Na grobljima bicikala ima mnogo i onih koji su i dalje u funkciji, ali su njihovi vlasnici propali zbog prevelike konkurencije i sada su prepušteni na milost i nemilost vremenskih neprilika. Rentanje zajedničkih bicikala i dalje je vrlo popularno u Kini, ali uz nešto više reda. Dok se problem ne riješi, ostaju nam fotografije gomile otpada kao posljedica propalih firmi.
Najbolje prisilno slijetanje aviona u povijesti: "Pad" usred betonske džungle bez ijedne žrtve
