Galerija
Grad Bannack osnovan je 1862., kada je na vrhuncu zlatne groznice otkriveno novo nalazište u blizini. Vijest se brzo pročula, pa je za samo nekoliko mjeseci u hladnim planinama Montane, daleko od svega, živjelo već četiristo ljudi. Grad je nazvan "Bannack" prema Bannock Indijancima koji su živjeli u tom kraju. Iako nisu postojala druga naselja, grad je nicao uz glavnu cestu koja je vodila kroz Montanu, pa je već u proljeće sljedeće godine, 1863., grad nastanjivalo pet tisuća stanovnika, a na svom vrhuncu Bannack je brojao njih oko deset tisuća.
Glavni grad, ali ne zadugo
Kada je Montana postala teritorij SAD-a, Bannack je nakratko bio i njen glavni grad, 1864., da bi ga već sljedeće godine zamijenio Virginia City. I dalje je sve išlo nizbrdo. Rudnici su iscrpljeni puno brže nego što se predviđalo, a trasa željeznice dovršene 1880. koja ga je sasvim zaobišla potpisala je Bannacku smrtnu presudu. Nimalo važnog, s rudnicima bez zlata i nikome usput, grad su brzo počeli napuštati i njegovi stanovnici.
Bannack je postao grad duhova. Proglašen je američkim nacionalnim povijesnim spomenikom 1961. godine, a danas je Bannack Historic District dio državnog Bannack State Parka. Šezdesetak drvenih kuća, od kojih neke još imaju dobro očuvana ukrasna pročelja, istražuju turisti, a svake godine trećeg vikenda u srpnju grad ponovno oživi kada se za trajanja povijesnog festivala ponovno začuju zvukovi iz kovačnica, žamor na ulicama i pjesma rudara.
Salooni, pucačine i bande
U svoje kratko, doslovno "zlatno" doba, Bannack je bio živo središte prepuno života. Imao je tri hotela, tri pekare, tri kovačnice, dvije staje, dvije mesne tržnice, trgovinu mješovitom robom, restoran, pivovaru, dvoranu za bilijar dvorana i - četiri saloona. Sve što ste ikad vidjeli, čuli i čitali o Divljem zapadu – ovdje se događalo svakodnevno.
Pijanstva, pucnjave, prostitutke, javna vješanja i – odmetnuti šerif Henry Plummer koji je navodno bio vođa opake bande koja je po jugozapadnoj Montani od Virginia Cityja do Salt Lake Cityja pljačkala i maltretirala svakog koga sretne.
S Plummerom i dvojicom njegovih zamjenika obračunao se ništa manje okrutan Odbor za budnost. Obješeni su bez suđenja u Bannacku 10. siječnja 1864., a brojni Plummerovi suradnici bili su linčovani ili protjerani pod prijetnjom smrti, a ukupno 22 osobe bile su Dvadeset i dvije osobe optužene i obješene.
