„Kruha i igara“ – stara je izreka koja prilično surovo govori kako su se nekad zabavljale narodne mase. Stari Rimljani su u tome bila pravi stručnjaci, gradili ogromne arene u kojima su se borili gladijatori i održavale razne utrke. Ipak, pravu zabavu održavali su prije Rimljana i stari Grci, koji su 776. godine p.n.e. pokrenuli Olimpijske igre. E pa, kako su one izgledale, saznajte u sljedećim redovima, a inspiraciju smo našli na portalu thecollector.com
Nagi natjecatelji
Sportaši u drevnoj umjetnosti, na skulpturama i keramici, obično su prikazivani goli. Iako su u nekim vremenskim razdobljima i u pojedinim sportovima sportaši nosili i odjeću, uglavnom su trenirali i natjecali se nagi.
Prvi sportaš koji se natjecao bez odjeće navodno je bio grčki trkač Orsip iz Megare koji je trijumfirao u sprintu. Izvori se ne slažu oko toga je li slučajno ispustio odjeću tijekom utrke ili je ostao bez odjeće na startu. No zašto su se sportaši natjecali bez odjeće? Iz nekoliko razloga; sportaši su se tako osjećali slobodniji, a također, natjecanje bez odjeće omogućilo je gledateljima da se vrlo jasno dive izvrsnoj tjelesnoj građi i talentu mladih muških sportaša.
No, to nisu bili jedini, pa čak ni najvažniji razlozi zbog kojih sportaši nisu ništa nosili. U staroj Grčkoj atletska natjecanja organizirana su prije svega u čast bogova. Prikazivanje hrabrosti, snage i ljepote bilo je povezano s visokim vjerskim vrijednostima. Neki znanstvenici sugeriraju da je natjecanje bez odjeće bilo način odavanja počasti Zeusu predstavljanjem prirodnog ljudskog oblika bez ukrasa ili pretenzija.
Drugo, u davna vremena rat i sukobi nikada nisu bili daleko. Za mlade grčke muškarce, pokazivanje tijela koje je snažno, zdravo i spremno za borbu bio je dio njihove građanske dužnosti.
Nagrade za pobjednike
Danas kad osvojite medalju, dobijete slavu, ali i fine novčane iznose. Nekad davno, nagrade su bile znatno drugačije. Tipična nagrada na drevnim Olimpijskim igrama bio je maslinov vijenac, a isti je također bio nagrada u drugim igrama koje su se održavale u staroj Grčkoj.
Vijenci su simbolizirali različite bogove kojima su igre bile posvećene. Sportaši su također dobivali i palmine grane i vrpce te su zauzeli istaknuto mjesto u procesiji tijekom vjerskog dijela igara, kao i sljedećeg blagdana.
Ipak, Panatenejske igre u Ateni donosile su vrjedniju nagradu. One su bile najslavniji događaj u kalendaru Atene, te su organizirane u čast božice zaštitnice grada. Pobjednik na Panatenejskim igrama za nagradu je dobivao amforu napunjenu maslinovim uljem. Ova bi se nagrada mogla smatrati i simboličnom i vrijednom.
Drvo masline navodno je stvorila božica Atena kao dar Atenjanima. Maslinovo ulje je bilo vrlo vrijedno zbog svoje važnosti u svakodnevnom životu. Ulje, koje je Homer nazvao "tekućim zlatom", koristilo se za kuhanje, rasvjetu, vjerske obrede, čišćenje tijela, ali i kao lijek. Kako su atletske igre postajale etabliraniji element grčkog društvenog života, sportaši su postajali sve profesionalniji. Kasnije su neki sportaši primali novčane nagrade od svojih gradova-država ili bogatih pokrovitelja koji su ih sponzorirali.
Žene kao natjecatelji
Žene se natječu na modernim Olimpijskim igrama od 1900. godine (druge moderne igre, nakon onih 1896. u Ateni), ali na drevnim Olimpijskim igrama nije im bilo dopušteno natjecati se u istim sportovima kao muškarcima.
Osobito nakon udaje, životi žena su se koncentrirali oko kuće, a sport općenito nije bio dio ženskog obrazovanja, osim u Sparti, gdje su se i dječaci i djevojčice bavili sportom. Žene u Sparti bavile su se trčanjem, bacanjem diska, pa čak i hrvanjem. Nekoliko godina nakon prvih Olimpijskih igara u Olimpiji, ustanovljeno je slično natjecanje za neudane žene.
Herajske igre organizirane su svake četiri godine u čast Here, Zeusove žene. Dodatno, bogate žene mogle su biti pobjednice u igrama kao vlasnice ili trenerice trkaćih konja. Prva takva žena navodno je bila Kiniska iz Sparte. Pobijedila je kao vlasnica kočije na Olimpijskim igrama 396. i 392. godine p. n. e. Ponosna na svoje postignuće, naručila je najmanje dvije svoje brončane statue u prirodnoj veličini u znak sjećanja na pobjede. Udanim ženama čak nije bilo dopušteno biti dio publike na igrama, te je bilo zabranjeno pod prijetnjom smrtne kazne.
Publika
Mnogi ljudi iz cijelog grčkog svijeta putovali su danima pješice ili kočijama kako bi prisustvovali igrama. Bilo je to vrijeme kada je putovanje bilo neuobičajeno, jer je bilo teško i često opasno. Kad su stigli na igre, susreli su se s tisućama drugih posjetitelja, a pojam smještaja bio je nepoznat.
Gledatelji su obično spavali u obližnjim poljima ili šumama, bez ikakvih sanitarnih uvjeta. Nije bilo opskrbe vodom niti mjesta za pranje, a vani je čekala golema vrućina, buka i velika gužva.
Muškarci, i Grci i stranci, djeca, robovi, trgovci, pjesnici, glazbenici, političari, svećenici i filozofi ispunili su sjedala kako bi vidjeli događaje. Neudane žene i svećenice također su mogle prisustvovati kao gledateljice. Publika je bodrila sportaše, kladila se i glasno demonstrirala, ako se nisu slagali sa sucima u pogledu rezultata. Tijekom vjerskih obreda, stotine volova i drugih životinja žrtvovano je u čast Zeusa, što je i tamna strana Antičkih olimpijskih igara.
