Galerija
Drevni grad je imao sve odlike grčke kolonije, a u njemu se živjelo mirno, izuzme li se dolazak kolonizatora i nešto kasniji sukob s Rimljanima. Otputujemo li još koju godinu u prošlost, vidjet ćemo da je najstariju i najveću grčku koloniju Issu osnovao je između 397. i 390. pr. Kr. na otoku Visu sirakuški tiranin Dionizije Stariji radi širenja svojega političkog utjecaja na Jadran. Upravo na njegov poticaj Grci su došli do Hvara i naišli na otpor ilirskog stanovništva, koje je pozvalo u pomoć svoje sunarodnjake s kopna. Bila je to prva zabilježena bitka između Ilira i grčkih kolonista na Jadranu.
Danas se većina turista ne zamara davnom prošlosti, kako Parosa, tako niti Hvara, ali im je zato grčki otok jedan od omiljenih u Grčkoj zbog plaža koje slove kao najljepše na Cikladima, živahne atmosfere, ali s osjetno manje gužve nego na popularnom Mikonosu ili Santoriniju.
Lako dostupan trajektom iz Atene i drugih obližnjih otoka (Naxos, Mikonos, Santorini), Paros je sjajna baza za obilazak i istraživanje. Iako noći na Parosu možete kratiti u elegantnim barovima i klubovima smještenim uglavnom u Naoussi i Parikiji, a dane surfajući, pijuckajući koktele, ako želite zagrepsti ispod površine, upoznajte ga bolje u šetnji arheološkim nalazištima, kamenolomima, bizantskim crkvama te poljima origana, kadulje i timijana. Upravo su od predivnog otočkog mramora nastala remek-djela, poput Nike sa Samotrake i Miloske Venere. Neki kažu da je paroski mramor Rodinu bio omiljen, draži čak i od onog iz Carrare a Napoleon je za njim ludovao.
Paros nije monumentalan poput Santorinija, nema nadrealne bijele stijene poput Milosa, ali zato mami ljupkim selima, dugim plažama i uvalama na putu do kojih možete promatrati koze-lutalice, drevne samostane i ponešto divljine. Osim plaža na kojima nećete biti sami, možete istražiti i sramežljivije ljepotice, poput Voutakosa ili bezimene uvale između Kolymbithresa i Monastirija.
Svaki dio otoka ima drukčiji karakter: zapad je živahan, sjever je elegantniji, istok je opušten, a jug suroviji. Planinska unutrašnjost je najmanje pitoma i ondje još uvijek možete vidjeti staro lice Parosa, kao i jedno od najzanimljivijih sela: Lefkes. Svatko tko posjeti otok u nekom će trenutku stati u Naousi i možda isprobati kakav specijalitet u jednom od restorana. Usprkos gužvi, i dalje djeluje nježno, privlačno, povremeno i glamurozno. Ondje možete vidjeti ribare kako krpaju ribarske mreže, kao i druge prizore zbog kojih ćete zastati i uživati u trenutku.
Na sat i pol od Hrvatske: Savršeni grad iz kojeg nije tako lako izići
