Jeste li znali da je Vukovarski vodotoranj svojevremeno bio drugi po veličini vodotoranj na svijetu? A da se nekada u njemu nalazio restoran? A jeste li znali da i mi imamo svoj kosi toranj? Vukovarski vodotoranj od svoje je osi nagnut čak 18 centimetara, ali to nije posljedica rata...
Vukovarski vodotoranj danas je simbol ljudske patnje, ali i simbol ljudske snage koja je dugo vremena odolijevala neprijateljskim napadima tijekom Domovinskog rata. Vukovar je smješten na takvom položaju da ni s 3 kilometara udaljenosti nećete moći vidjeti da se ispred vas nalazi grad, tek kada ugledate vodotoranj znat ćete da je Vukovar ispred vas. Gradnja vodotornja započela je 1964. a trajala je do 1968. godine.
Visok je 50 metara, a ukopan u zemlju preko 10 metara. Gradnja vodotornja bila je neophodna zbog nizinskog položaja grada. Voda se do tornja dopremala 60 centimetara širokim cijevima iz Borovog Naselja koje je udaljeno 5 kilometara i u kojem se nalazilo vodocrpilište, da bi od vodotornja slobodnim padom opskrbljivala vodom cijeli grad. Tijekom svoje povijesti vodotoranj je imao samo jedan zastoj u radu i to 1970. godine kada mu je tijekom čišćenja procurio jedan od dva rezervoara i kada je 2200 metara kubnih vode (otprilike zapremnina olimpijskog bazena) napravilo veliku štetu na okolnim ulicama. Od tada pa sve do 1991. godine služio je svojoj svrsi.
U prvom tjednu napada na Vukovar toranj je bio meta granatiranja neprijateljske vojske. Cilj je brzo ostvaren jer je vodotoranj pretrpio oštećenja zbog kojih je bio neupotrebljiv. Tijekom opsade grada vodotoranj je pretrpio više od 600 direktnih pogodaka i unatoč tome je ostao stajati na ponos gradu. I dan danas toranj je na svom mjestu, iako se nije ulagalo previše u njegovu obnovu.
No, to bi se uskoro moglo promijeniti. Prema planovima vodotoranj bi se trebao konzervirati i pretvoriti u Memorijalni centar. Plan je da unutrašnjost bude uređena u funkciji života i budućnosti, a na vrhu bi se trebao nalaziti restoran s vidikovcem s kojeg će se pružati nezaboravan pogled na Vukovar i Dunav. Rupe od projektila trebale bi ostati netaknute, a kroz memorijalnu sobu trebala bi voditi krivudava staza. Svi zidovi trebali bi biti obloženi staklenim stijenama koje bi trebale posjetitelje štiti od vremenskih nepogoda.
Kada već država nije mogla stati iza ovog projekta i pozitivne priče, pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava u koju se mogu uključiti svi koji žele vidjeti vodotoranj u novom ruhu.
