Na kojem god dijelu da mu se približite, ne možete niti s jedne strane vidjeti gdje završava. Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj, dugo čak 13,6 kilometara, a ukupne površine 30 kvadratnih kilometara. Zaista veličanstven prirodni fenomen smješten između Pirovca i Pakoštana, koji svake godine mami velik broj ribiča koji pecaju na njegovoj obali.

Oni se već godinama, neki i desetljećima, vraćaju, a ovo područje mami ih kao nijedno drugo. Na Vrani se zadržavaju danima, na točno određenim mjestima na kojima je dozvoljeno kampiranje (inače je u samom krugu parka prirode kampiranje zabranjeno, no u neposrednoj blizini postoji nekoliko kampova) i žive potpuno robinzonskim životom.

"Kad dođem ovdje, vrijeme nije bitno, ne znam koji je dan, nema TV-a, nema elektronike, nema ničega. Potpuno se opustim. A kampiranje, to je prava draž… Ima ovdje i imućnih ljudi koji si mogu priuštiti daleko finiji smještaj, ali to nije to. Spavamo u autu, šatorima, pod vedrim nebom…", priča za Punkufer Pepa koji ovdje dolazi već 3, 4 godine. Na pecanje ga je "navukao" prijatelj Siniša Ivanušić, koji se pak Vrani svako ljeto vraća već 30 godina.

Svi oni pecaju u raznim krajevima Hrvatske, ali Vrana im je jedinstvena. "U blizini imam vikendicu pa su me prvi puta ovdje zvali prijatelji. Čim sam došao, odmah sam se zaljubio. Ta priroda, zrak je ovdje drugačiji, spavanje na otvorenom…", priča Pepa. Draž onoga o čemu priča osjetili smo i sami pridruživši im se u kampu na jednu noć, spavajući u šatoru u kampu u blizini parka prirode, okruženi borovima.

Ribiči se ovdje brzo povežu te površno poznanstvo često završi kao pravo prijateljstvo. "Ribiči su specijalni ljudi, nema tu trzavica i neprijateljstava", kaže Pepa odgovarajući na naš upit postane li tko ljubomoran kad kolega ulovi više ribe.

Ipak, ulov je ograničen pa veći dio onoga što upecaju, moraju i pustiti natrag u jezero. Dnevni ulov ribe do 8 kilograma težine jest 2 komada za većinu vrsta (jegulje i riječne babice zabranjene su), a trofejni ulov, riba koja može biti teža od 8 kilograma, ograničen je na jedan dnevno. A za ribolov se kupuje i dozvola, jednodnevna (70 kuna) ili godišnja (700 kuna).

Pepa je posebno ponosan na soma od 31 kilograma, kojeg je ulovio prije nekoliko tjedana. "To je veličanstven doživljaj. Vjerojatno takvu ribu više neću uloviti. Pomogla je Sinišina oprema, a obojica smo ju izvlačili. To je bila kombinacija moje snage i njegova iskustva", kroz smijeh objašnjava Pepa.

Najbrojniji ribiči na obalama Vrane oni su iz Zagreba, Imotskog i Siska, kaže nam ribočuvar Milan Vulin, koji je došao provjeriti je li sve u redu, imaju li dozvole te kakav je ulov. "Kao čuvar Parka, jako sam zadovoljan športskim ribolovcima. Pridržavaju se pravila vezanih uz ulov i čistoću, a to je jako bitno", kaže najstariji djelatnik Parka. Dodaje kako se današnja situacija ne može usporediti sa stanjem od prije 40-ak godina. Sve je bilo puno otpada, lokalci su znali glomazni otpad bacati u područje Parka. Više toga nema.

"Davno sam mogao otići u mirovinu, ali volim ovo – prirodu, kontakt s ljudima na jezeru. Stižu nam iz svih krajeva Hrvatske, pa i stranci, i svi čuvaju prirodu. Zadnjih nekoliko godina nije bilo ovoliko ljudi kao ovog lipnja", priča Milan. Tog lipanjskog dana, kada smo i mi obišli Vransko jezero, na njegovim obala bilo je čak 300-tinjak ribiča. Ni bura ih nije spriječila.

Međutim, postoje problemi s vodostajem. Milan strahuje da se ne ponovi situacija od prije nekoliko godina, kada se jezero toliko zaslanilo da je štuka gotovo izumrla, a i dan danas njezin je broj u opadanju. Naime, Vransko jezero krševito je područje, pa s obzirom na propusnost za niskog vodostaja more prodre do vode i stvara probleme. Poribljavanja na Vranskom jezeru nema, samo prirodni mrijest.

Nakon što je podijelio svoja iskustva s Punkuferom i provjerio dozvole ribiča u okolici, Milan je nastavio dalje, a mi smo se vratili razgovoru s ribičima.

Jedan je od čestih gostiju 30-godišnji Josip Žužul iz Imotskog. Peca od malih nogu, na jezerima oko rodnog grada, na Peruči i moru, ali mu je Vransko jezero najdraže. "Ovdje dođem odmoriti. Nije bitno koliko upecam, bude tu i po 20, 30 riba, ali ostavim si jednu, dvije, ostatak pustim. Ulov nije bitan, bitna je atmosfera ovdje, ljepota prirode, životinje, mir", priznaje Josip.


Nakon razgovora s ribičima uputili smo se na infotočku Kamenjak, s koje se, čuli smo, vidi cijeli akvatorij oko Šibenika. Iako mjesta s predivnim pogledom u okolici ima napretek, niti jedan nije kao ovaj… 20 kuna za ulaz na ovu infotočku i više je nego isplativ jer taj pogled zaista oduzima dah. Ljudi nije bilo previše, ali svi, baš svi neprestano su govorili "vau". Kojim god putem krenuli.

A dvije su staze, jedna vrlo kratka, gdje se pogled pruža prema Šibeniku, te druga na drugu stranu. Staze su uređene i lako prohodne, a veća vodi do dalekozora s kojeg možete vidjeti i ljude na otocima preko puta. Slike ne mogu dočarati tu ljepotu, pa jedino možemo preporučiti da osobno krenete do Kamenjaka i bacite pogled na Vransko jezero, more, Šibenik, Murter i Kornate iz ptičje perspektive.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju