Putovanje smo započele odlaskom na Tematski vidikovac Providenca, s kojeg se pruža predivan pogled na Kvarnerski zaljev. Ustale smo dovoljno rano da zajedno s vlasnicom otvorimo imanje. Uz cijeđeni sok od naranče sjele smo i uživale u mirisu lavande, smilja i kadulje, a zatim smo kratko prošetale poučnom stazom.
Pogled je to koji se ne napušta tek tako, ali nas je u uvali Rovensko već čekao Marco, simpatični vlasnik Bora bara. Taj Toskanac rođen u Pisi pripremio nam je svoja najpoznatija jela. I dok su neki tek jeli doručak, mi smo uživale u carpacciu od tune s mariniranim korijenom celera i tartufima te domaćim tortelonima punjenima ricottom i špinatom u umaku od kadulje, jer prije ostatka putovanja nismo htjele propustiti njegove specijalitete. Po ključne sastojke za svoja jela – parmezan i brašno za domaću tjesteninu – Marco se ipak vraća u rodni kraj, ali Hrvatsku ne napušta.
Puna želuca napustile smo Lošinj i uputile se prema Cresu. Sat vremena putovanja prošlo je za tren oka jer je unutrašnjost nove Mercedes A-klase nesvakidašnji doživljaj za sva osjetila. Osim osjećaja ugode i prostranosti, uživale smo u iskustvu velikog LCD ekrana, na kojem smo dodirom prsta i glasom upravljale različitim funkcionalnostima A-klase.
Nakon sat vremena vožnje stigle smo u samo središte Cresa, gdje se nalazi Vransko jezero – jedini izvor pitke vode za sve otočane. Upravo zbog toga pristup jezeru strogo je zabranjen, no to nas nije spriječilo da stanemo u mjesto Vrana i uživamo u pogledu na to tirkizno čudo prirode.
Put prema Lubenicama ispunjen je suhozidima, maslinama i dračem... Ta uska cesta koja vodi do jedne od najljepših hrvatskih plaža dovela nas je i do nevjerojatne priče. Mala tabla na kojoj smo vidjele da netko u susjedstvu radi sladoled od smokve bila je poziv gospođe Claudije, austrijanke koja je ljubav svog života upoznala na slavnoj plaži i tu ostala.
Kod njih smo se osvježile uz jedinstveni sladoled od smokve koji se radi bez mlijeka i šećera te sokove od začinskog bilja, a onda nam je Claudia pokazala knjige koje je napisala o životu na otoku i svoje ekološke vrećice koje su osvojile svijet. Naime, Claudia u slobodno vrijeme plete vrećice, prodaje ih posjetiteljima i zapisuje u koju zemlju odlaze. Njezin je popis sad već poprilično dug, a mnogi joj šalju i fotografije vrećica na kojima se vidi kako ih nose po vlastitoj zemlji. Nakon ugodnog druženja i okrepljujućeg napitka, Claudia i Robi otpratili su nas na ostatak putovanja.
Napokon smo stigle u Lubenice, gdje se nalazi plaža o kojoj svi pričaju. S 378 metara visoke litice pruža se pogled na bijeli šljunak i uvalu do koje se moguće spustiti niz strme staze. No spust traje 40-ak minuta, a naši su snimatelji umorni od puta, pa smo to ostavile za neku drugu priliku.
Nakon pola sata vožnje stigle smo u amfiteatarsku udolinu Cresa u kojoj se nalaze golema prostranstva maslina, koje su stoljećima sadili creski težaci. Tamo smo među suhozidom i maslinama srele i jednoga ovna. A nakon što smo doživjele spoj maslinarstva i ovčarstva, koji je karakterističan za ovo podneblje, krenule smo na trajekt prema Krku, koji nas vodi na neke druge ceste.
Po najljepšim cestama Hrvatske vozimo se u novoj Mercedes A-klasi koja je znatiželjna poput nas. Otkrijte kamo će nas dalje odvesti!
