Egipatska Dolina kraljeva u 19. stoljeću bila je omiljeno mjesto svjetskih arheologa jer se na tom području moglo otkriti mnogo vrijednih predmeta od zlata. Nažalost, zbog velike vrijednosti pronađenih stvari ono je bilo omiljeno i brojnim razbojnicima, koji su ispraznili, ukrali i rasprodali sve što se moglo prodati. Najtužnije je od svega što većina pronađenih i ukradenih stvari nikad nije zapisana.
Kad je britanski arheolog Howard Carter stigao u Egipat 1891. godine, bio je uvjeren da se u Tebi skriva neotkrivena i neopljačkana grobnica, no s njim se gotovo nitko nije slagao. Zahvaljujući svojoj upornosti i predanosti, ali i financijskim sredstvima lorda Carnarvona, koji je podupirao njegov rad, engleski arheolog u studenom 1922. godine napokon je pronašao ono što je tražio.
Mjesto koje je zauvijek promijenilo povijest
U ruševinama u Dolini kraljeva otkrio je skrivene stepenice koje su vodile do grobnice stare 3300 godina, a iznad koje je pisalo ime Tutankamon. Zapečaćeni prostor sastojao se od četiri sobe, koje je arheološki tim počeo istraživati.
Dana 16. veljače 1923. godine napokon je kročio u posljednju sobu - grobnicu faraona Tutankamona, a ono što je ondje zatekao zauvijek je promijenilo lice arheologije. Budući da su Egipćani faraone smatrali bogovima, nakon smrti mumificirali su njihova tijela, a grobnicu ispunili zlatom, odjećom, oružjem, nakitom i drugim vrijednim predmetima.
Neprocjenjivo bogatstvo
Carter i njegovi kolege u grobnici su pronašli neopisivo bogatstvo s trima sarkofazima. Posljednji sarkofag, napravljen od 110 kilograma čistog zlata, skrivao je balzamirano tijelo mladog faraona Tutankamona, koji je živio 1400 godina prije Krista, a umro dok je još bio tinejdžer. Na licu je imao posmrtnu zlatnu masku, koja se danas smatra najpoznatijim predmetom pronađenim u Tutankamonovoj grobnici.
Iako je iznad sarkofaga stajao natpis "Smrt će snaći one koji ometaju faraonov san", na njega se isprva nitko nije obazirao. No s obzirom na to da je u roku od šest tjedana nakon otvaranja grobnice iznenada umrlo 12-ero ljudi iz te ekspedicije, počele su se širiti priče o Tutankamonovu prokletstvu.
Dva mjeseca nakon otvaranja Tutankamonove grobnice preminuo je i lord Carnarvon. Dan nakon lordove smrti misterij je došao ispitati njegov bliski prijatelj George Gold. Ušao je u faraonovu grobnicu, a nekoliko sati kasnije dobio je visoku temperaturu te preminuo.
Do 1930. godine umrle su 22 osobe koje su sudjelovale u otvaranju grobnice, što je dodatno raširilo priču o Tutankamonovu prokletstvu, no stručnjaci su rekli da ta dva podatka nisu međusobno povezana. Najbolji argument za svoje tvrdnje imali su u otkrivaču grobnice Howardu Carteru, koji je umro prirodnom smrću u 64. godini života, odnosno 17 godina od svojeg velikog otkrića.
