Teo Ivanišević je nova kuharska zvijezda na hrvatskom kulinarskom nebu. Ovaj kuhar iz Rovinja star 26 godina svoju je karijeru započeo u luksuznom hotelu "Maistra" još 2008. godine učeći osnove od Tomislava Gretića.
U svega nekoliko godina pokazao je vještinu i kreativnost u pripremi i posluživanju jela te se uspeo do pozicije izvršnog kuhara "Monte Mulinija" gdje je vodio tim od više od 20 chefova.
Tom je bio moj prvi chef i njega zaista cijenim kao kuhara, a i privatno. Često se šalim da je on moj tata u kuhinji. Kad god sam ga trebao uvijek je bio tu za savjet, podršku, naravno i za puno ispravaka kojih je bilo na početku, započinje priču Teo Ivanišević.
Mladi kreativac pod Gretićevim patronatom odnedavno radi u zagrebačkom "Bistrou Apetit" koji nudi okuse djetinjstva i tradicionalna jela našeg podneblja u sofisticiranim kombinacijama.
Na jelovniku se tako može naći sve od tostiranih jakobovih kapica, marinirane grdobine i srnećeg tartara preko njoka s raguom od kobasice i paprike koje igraju ulogu modernizirane verzije krpica sa zeljem do poširanih krvavica, confita od purećeg zabatka do junećeg rib-eye odreska.
Tom i ja imamo slična razmišljanja o kuhinji i kuhanju, te namirnicama. Njegovoj kulinarskoj viziji dajem potpunu podršku, jer svaka namirnica na njegovom tanjuru ima razlog zašto se upravo tu našla. Na tanjurima se ne nalazi velik broj različitih sastojaka, već je pristup minimalistički i koncentriran na glavni sastojak, a upravo tako i ja radim, kaže Teo, koji rad u kuhinji ne može zamisliti bez kralja povrća – luka i dobrog noža.
Mediteranska kuhinja i palačinke
Teo se usavršavao učeći i u salzburškom restoranu "Ikarus" s 2 Michelinove zvijezdice, a njegovi kulinarski idoli su francuski chefovi poput Pierrea Gaganairea i Guya Savoya. Ne čudi stoga što ovaj mladi kreativac u svojem radu voli spojiti mediteranske namirnice s francuskim načinom pripreme.
Osobno najviše volim pripremati i jesti tjesteninu na sve načine, a pri tom mislim na domaću tjesteninu koju sam pripremim, dodaje izvršni kuhar "Bistroa Apetit".
U pripremi hrane poštivanje namirnice mu je na prvom mjestu, ali i poštivanje svake osobe koja s njim radi u kuhinji, jer su oni velikim djelom zaslužni za zadovoljstvo gostiju.
Kada ga se pita postoji li jelo koje bi mogao jesti svaki dan do kraja života, spremno odgovara: Naravno da postoji, a to su palačinke s Nutellom. Od kad znam za sebe volim palačinke i kad jedem u top restoranima s Michelinovim zvjezdicama, nakon odlične večere uvijek se nađe mjesto za još jednu onu malu palačinku s Nutellom. A najbolje su mi u maloj obiteljskoj trattoriji kod mog prijatelja Jureta u Rovinju.
ŠEĆER ZA KRAJ:
Gdje jedu profesionalni kuhari kada imaju slobodan dan?
Kad sam u Zagrebu uvijek ću otići u Dubravkin put jer Prisku izuzetno cijenim. Kad odem doma volim otići u jedan preslatki restoran Barba Danilo u Rovinju. Osim što su im je hrana i prezentacija izuzetni, tu je i ona zdrava atmosfera koja vlada između djelatnika i gosta.
