Nakon 'divljeg' Palerma i fascinantnog Strombolija, došlo je vrijeme da nastavimo put dalje, prema Cataniji. No, prije Catanije, plan je bio vidjeti definitivno najuređenije i najbogatije mjesto na otoku, Taorminu.



U već spomenutom hotelu California, probudili smo se oko devet sati. Brzo smo se spremili i odjavili, i pobjegli iz hotela za Hobite obići još malo Milazzo. Kao što sam napomenuo, radi se o lučkom gradu, ali unatoč tome, grad ima vrlo lijepu šetnicu uz more (neki će ovo nazvat bogohuljenjem, ali mene mrvicu podsjeća na onu u Opatiji), dok je teretna luka ipak nešto dalje od gradskog centra. Šetnica je puna restorana i kafića, a mjesto na njoj pronašle su i neke poznate modne marke. Što ćete, ovo je Italija i tu su svi dobro odjeveni.



Sjedamo u sređeni kafić gdje vidimo dosta mladih i domaćih ljudi, a uskoro saznajemo zašto. Maja ovdje naručuje najbolju granitu od jagode na cijelom putovanju, a kave (s mlijekom, capuccino) plaćamo manje od eura, oko 80 – 90 centi. Pod ruku mi je došla i novina ružičaste boje, po čemu je na Čizmi poznat legendarni dnevni sportski list La Gazzetta dello Sport. Unatoč ne baš bajnom poznavanju talijanskog, kao veliki fan sporta, a posebice nogometa, novine sam malo prelistao, jer mi je između svih ostalih stvari, u Italiji divno piti jutarnju kavu i čitati što ima novog vezanog za calcio (nogomet) i koji je giocatore (igrač) promijenio klub. No dobro, da ne lutam previše s pričom i ne udavim nekog ljetnim prijelaznim rokom, idemo dalje s avanturom.



Put od Milazza do Taormine traje nešto manje od sat i pol, koliko vam je potrebno da prevalite udaljenost od devedesetak kilometara. Do tamo stižete autoputom, a kad napokon dođete do ovog grada, jasno vam je zašto se Taorminu smatra biserom Sicilije. Njen centar smješten je na obroncima s kojih puca pogled na Jonsko more, a da bi došli do centra, potrebno je automobil ostaviti u nekoj od brojnih privatnih garaža, jer se s autom u sami centar praktički i ne može i ne smije. Tako smo i mi našu dobru Pandu ostavili na čuvanom parkingu (2 €/h) i zaputili se prema centru grada.



Uskoro, kad smo stigli do centra, shvatio sam zašto se o ovom gradiću (oko 11 tisuća duša) toliko priča. Shvatio sam zašto su ovdje neko vrijeme boravili velikani umjetnosti kao što su Oscar Wilde, Richard Wagner i Goethe, koji je zanimljivo, od djetinjstva, silno želio proputovati Italiju. Na kraju mu je to pošlo za rukom, o čemu piše u svom djelu 'Putovanje Italijom', na čijim stranicama Taormina zauzima posebno mjesto. Uz njih, koje je Taormina nadahnula na stvaranja, ovdje je nastalo i jedno kapitalno filozofsko djelo. Naime, Friedrich Nietzsche je upravo u Taormini objasnio 'Kako je govorio Zaratustra'.

Nažalost, ja ipak nisam takva umjetnička duša, pa me putovanje Sicilijom dovelo tek do ovog putopisa. No, dobro, vratimo se mi Taormini. Čim dođete u centar i zakoračite na glavnu ulicu nazvanu po kralju Umbertu I., počinjete shvaćati zašto je ovaj grad pravi dragulj. Postavljena visoko iznad mora, divne arhitekture, čarobnih uličica koje su obično zauzeli neki restorani ili kafići, Taormina odiše ljepotom na svakom koraku. Nastavljamo put kraljevom ulicom, sa strane se nalazi masu suvenirnica koje prodaju magnete koji su ovdje najmanje duplo skuplji (u pravilu i triput) nego u Palermu, ali i dućani koji prodaju sicilijanske delicije poput sušenih rajčica, raznih likera, arancina, začina



Naravno, kako je ovo ipak vremenom postalo odredište gdje rado navraćaju i bogati, u Umbertovoj ulicićete bez problema pronaći i odjeću nekih od najslavnijih kreatora kao što su Zegna, Valentino, Gucci, Marc Jacobs… Naravno, ovdje se ne nadajte da ćete je ugrabiti na nekom popustu, a ako ga i bude, obično je simboličan. Ipak, ovdje kupuju samo oni dubokog džepa.

Uskoro dolazimo i do glavnog gradskog trga, koji vrvi turistima. Ovo nije nikakvo čudo, s obzirom da se odavde vidi Etna, ali je napravljen i ogromni vidikovac, s kojeg puca pogled na Jonsko more. Da nije 12 sati i jedno 45 stupnjeva, ovdje bi čovjek vjerojatno ostao i divio se beskrajnom plavetnilu ispod, a strašnoj Etni iznad, ali ovako smo opalili nekoliko slika i nastavili dalje. Uskoro dolazimo do kraja, lagano se okrećemo i istim putem idemo nazad.



Vraćamo se na početak, i ostaje nam dogovor oko toga hoćemo li razgledati ono što u vodičima stoji kao glavna gradska znamenitost. Riječ je o Teatro greco, koji iako nosi naziv grčki, je zapravo rimski amfiteatar. Drugi je po veličini na otoku, a s obzirom na izvanrednu očuvanost, često se koristi za koncerte i predstave. Upravo smo najavu za jedan slavni koncert i vidjeli, onaj Romine Power & Al Bana (eh, da su bar bili taj dan, izlobirao bi ostanak), koji su poznati po hitovima Felicita, Sharazan, Tu soltanto tu… (stariji će ih se sigurno sjetiti). Došli smo do teatra, cijena ulaznice je 10 eura (valjda univerzalna cijena za posjetu znamenitostima), nije bila ni velika gužva, ali se nama, znajući da nas još za kraj puta čekaju i slavni hramovi u Agrigentu, nije dalo ulaziti i razgledavati još antičkih ostatak.

Lagano smo se zaputili prema autu, dali gas i pozdravili grad na čijim je obalama i moru Luc Besson snimao film o dva neustrašiva ronioca. Naravno, riječ je o kultnom Velikom plavetnilu, tako da je uza sve Zaratustre, Wagnere i Wildeove, Taormina poslužila i kao kulisa za jedan od najljepših filmova ikad.

Catania, dolazimo!

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju