Iako se Talijani žestoko svađaju odakle potječe, većina će ipak priznati Apuliju, južnotalijanski regiju čiji je glavni grad Bari, kao njezin zavičaj. Panzerotte podsjećaju na calzonu, odnosno preklopljenu pizzu, samo su manjeg formata, a dok je calzone obavezno od dizanog tijesta, panzerotte mogu biti i od prhkog. Naravno, kao i uvijek u takvim slučajevima, recepata ima cijelo brdo, autor svakog od njih tvrdi da je baš njegov originalan (jer je tako pekla njegova nona, je l') i spremni su se potući do krvi.
Osim razlika u vrsti tijesta, panzerotte se u Italiji mogu peći u pećnici ili pržiti u dubokom ulju; odlučila sam se za varijatnu s pećnicom jednostavno zato što mi je to draži način pripreme hrane.
Također ima i dosta varijanti punjenja, od klasičnog s mozzarellom, cherry rajčicama i bosiljkom do špinata, gljiva, šunke i kukuruza. U osnovi, možete staviti sve što biste stavili i na bilo koju pizzu i nećete pogriješiti. Igrajte se različitim vrstama sireva, origanom, bosiljkom i drugim finim travama.
SASTOJCI:
Tijesto:
850-900 g oštrog brašna
500 g kiselog vrhnja
1,5 žličice soli
velika žlica šećera
200 g maslaca
2 vrećice praška za pecivo
3 jaja
Punjenje:
po želji; ja sam uzela umak od rajčice, mozzarellu, šunku i gaudu
Za premazivanje:
jaje
POSTUPAK:
Najprije mikserom na nižoj brzini umutiti vrhnje, sol, šećer i jaja, zatim dodati mekani maslac i prašak za pecivo. Zatim postupno dodavati brašno; trebat će vam najmanje 850 grama, a ako je tijesto i dalje jako ljepljivo, dodajte još, ali nemojte pretjerati da cijela stvar ne bi postala presuha.
Kad tijesto prestane biti jako ljepljivo, oblikujte loptice, razvaljajte ih na okrugle komade debljine najviše 2 mm (bolje da je tijesto tanje, nego deblje, jer će se u pečenju napuhati) i zatim stavite punjenje po želji. Ja sam najprije namazala umakom od rajčice...
Zatim sam stavila, u prvu rundu, šunku i mozzarellu, ali pokazalo se da bi ipak bilo bolje s više sira, pa sam idućim rundama dodala i mrvicu gaude. I to je to! Savršen omjer!
Na kraju tijesto treba preklopiti, rubove snažno utisnuti prstima, a zatim još i vilicom (pazite da bude stvarno, stvarno spojeno, jer ako nije, sir će vam iscuriti; meni se to dogodilo na dva komada), premazati razmućenim jajem i peći dvadesetak minuta na 200°C.
Od navedene količine tijesta ispalo je mi je točno 22 komada (dvije runde po pet komada i dvije po šest) i ostala je omanja loptica tijesta koja, umotana u najlonsku foliju, u hladnjaku čeka da je ispečemo. Možete ih i zagrijati u mikrovalnoj, ako vam se ne sviđaju hladni, a najbolje pašu uz jogurt ili, u ozbiljnijoj varijanti, laganije bijelo vino.
I to je to. Dobar vam tek i uživajte, poručuje vam Kulerica!
